Input your search keywords and press Enter.

Otvorena izložba Mihovila Rismonda ”Haiku slika pjesma”

U organizaciji Dubrovačkih knjižnica i u sklopu Dana japanske kulture, u petak, 10. rujna 2021., upriličeno je otvorenje izložbe splitskog umjetnika Mihovila Rismonda pod naslovom ”Haiku slika pjesma”. U prizemlju Narodne knjižnice Grad posjetitelji su imali priliku razgledati 12 haiku slika – triptiha autora, vizualnih interpretacija klasičnih haiku pjesama majstora stiha poput Bashoa i Busona te drugih.

– U ovakvim vremenima svaka umjetnost nam pomaže kao neki melem ili lijek, a pogotovo umjetnost koja otkriva ono jednostavno, lijepo i obično i to pretvara u pravi umjetnički doživljaj. To prepoznavanje običnoga i njegov utjecaj na razinu estetskog događaja, nije samo važno zbog haikua, nego i zbog nas ovdje. Usudit ću se privatizirati ovu situaciju i reći ću zašto je tako iz mog osobnog iskustva. Naime, gospar Rismondo i ja se nismo poznavali, nego smo se upoznali kroz suradnju na ovom projektu Dubrovačkih knjižnica i ona me natjerala da se educiram i otvorim. Otvaranje prema tom nečemu što je u našoj okolini je važna karakteristika umjetnosti i nešto čega u našem vremenu nedostaje. Mi u ovoj poplavi riječi, informacija i komunikacije koje su nam nadohvat ruke, zapravo jedni druge malo gledamo, slušamo i učimo. Nažalost, mislim da malo učimo i iz prirode. Ovdje izloženi triptisi, a i životni put Mihovila Rismonda koji se otvorio učenju i gledanju nečega što dolazi s Dalekog istoka može nam biti svima inspirativno. Upravo zato u deplijanu izložbe naslovio sam svoj tekst “Čista skromnost haiku poezije u sliku stavljena”. Ovi triptisi slijede strukturu haikua, ali ovo nisu prepjevi slika, nego su naslikani dojmovi. Mislim da je poticajno da Knjižnice u godini koja je proglašena “Godinom čitanja” imaju i ovakve likovne programe pa tako i ovaj koji povezuje sliku i riječ – poručio je povjesničar umjetnosti Ivan Viđen koji potpisuje i katalog izložbe.

Jednostavno komponirane slike Mihovila Rismonda na kojima dominiraju čiste linije i čiste boje, zapisao je Viđen, posložene su u tri kadra koji zajedno daju cjelovitu misao. Tri “filmska” kadra ovih triptiha, podsjećajući istodobno i na kanonska tri haiku stiha, sugeriraju protok vremena, narativnost nekoga događaja i dojma prividno skrivenu pod kratkoćom stihova. To je autorovo viđenje pojedinih haiku pjesama ili možda okolnosti u kojima ih je pjesnik zamislio, odnosno, prema njegovim vlastitim riječima, to su izmaštani, reportažni prikazi pjesnikova doživljaja, iznio je.

Akademik Luko Paljetak dodao je ako se pitamo što je to haiku, poučen svim onim što smo o tome mogli saznati iz literature, ali i iz njegovog vlastitog iskustva pisanja haiku pjesama, važno je reći da je to prije svega osjećajnost.

– Osjećaj zgusnut u jedan ozareni trenutak u kojem postajemo svjesni svoje veze s prirodom, s godišnjim dobima, s ljudima i riječima, s nekim posve na oko beznačajnim sitnicama svakodnevnog života, koje nam bez te jasnoće i osjećajnosti promiču, svoje veze sa svakim oblikom rada kakav god on bio. To je upravo zbog te osjećajnosti koja daje dostojanstvo i vrijednost tome radu, radost stvaranju. Nadalje, to je inzistiranje na krajnjoj čistoći, od one fizičke do metaforičke čistoće i jasnoće kompozicije haiku pjesme, s beskrajnim osjećajem sažetosti, askeze, ekonomičnosti u usporedbi sredstava izražavanja, bez ikakve primjene usporedbi – rekao je akademik Paljetak i objasnio u katalogu kako “bljeskovi koji tvore haiku stvaraju niz slika koje zatim postaju oslikana riječ, a Mihovil Rismondo obrće taj proces”.

– Slikovitu haiku riječ preobražava u trodijelne bljeskove haiku slike zadržavajući oštrinu nasušne jasnoće u svijesti koja poništava sebe zadivljenošću osjećajnosti, vraćanjem u stanje nevinosti i predsvjesnosti. Haiku nas uči umjetnosti življenja, a Mihovil Rismondo svojim haiku cvjetovima, kako ih on naziva, nudi nam nizove djelotvornih pouka o osvježavanju nesvjesnosti koju, kako kaže Bankei, dugujemo prisutnosti onog nerođenog u nama, koje je ukupnost svih stvarnosti: prošlosti, sadašnjosti i budućnosti i svih njihovih međuodnosa. To je haiku. Mihovil Rismondo to savršeno postiže svojim likovnim trolišćem i tako sve više postaje majstor “vječne usamljenosti” bez koje nema haiku osjećajnosti – zabilježio je Paljetak.

Umjetnik Mihovil Rismondo, među ostalim, zahvalio je Dubrovačkim knjižnicama te osobito ravnateljici Jeleni Bogdanović što su mu omogućili prirediti izložbu u gradu koji je, kako je rekao, “svjetska i hrvatska perjanica na mnogo načina”. O svojoj priči o haiku nije želio previše govoriti nego je večer zaključio stihovima Dubrovčanina Šiška Menčetića.

– Za kraj kazat ću jednu pjesmu koja iako nije haiku na vrlo kratak način govori sve ono što bih vam ja ispričao, a radi se o pjesmi vašeg kneza i pjesnika Šiška Menčetića koja glasi: “Višnji Bog na nebi, vladalac od zvizda, što stvori sam sebi, kad ovo nam izda?” – izrecitirao je Mihovil Rismondo.

Izložba se može razgledati do 20. ovog mjeseca.

Dubrovačke knjižnice

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *