Input your search keywords and press Enter.

Zašto sam se kandidirao za ravnatelja dubrovačkoga arhiva?

Odgovor na ovo pitanje svakodnevno i višekratno zadnjih nekoliko dana moram davati
prijateljima i poznanicima, običnim znatiželjnicima, što me sretnu na Stradunu, kolegama iz
struke i naravno predstavnicima medija. Sloboda govora i pisanja temeljna je tekovina
demokratskih društava i često otkrije istine o događajima i ljudima koje bi u protivnom ostale
vječno neispričane i obavijene velom tajne. Kako bih sebe i druge oslobodio nepotrebnog
gubitka vremena, a ujedno isključio mogućnost da izgovoreno bude kojim slučajem pogrešno
shvaćeno, interpretirano i stavljeno u krivi kontekst, odlučio sam javno dati odgovor na ovo
pitanje. Kandidiram se prije svega zbog zaštite digniteta arhivske struke i svih onih
samozatajnih stručnih djelatnika koji savjesno i odgovorno rade svoj arhivistički posao u
hrvatskim arhivima. Drugi razlog je taj što držim da tom izazovu mogu stručno kvalificirano
odgovoriti s obzirom na svoje radno iskustvo, reference do sada u struci učinjenog i
neophodno znanje koje imam.

Svi najbitniji investicijski i stručni projekti započeti su ili završeni u vrijeme moga
obnašanja dužnosti ravnatelja u dva mandata. Neki su naprasito bezrazložno prekinuti.
Izgovor kako nije bilo novaca je notorna laž. Razlog tome su prizemne politikantske igre
državne i lokalne vlasti i neznanje. Moja promišljanja o mogućnostima razvoja dubrovačkog
arhiva i arhivske djelatnosti u Dubrovačko – neretvanskoj županiji iznio sam u feljtonu
objavljivanom u Glasu Grada, a kao elaborat ga dostavio i ovoga puta u natječajnoj
dokumentaciji pod naslovom: „Ekonomski koncept održivog razvoja; imperativ arhivske
službe na primjeru plana i programa rada Državnog arhiva u Dubrovniku.“

Sukladno važećem zakonu i natječaju formalne uvjete za biti ravnateljem arhiva u
Republici Hrvatskoj, pa tako i dubrovačkog, ispunjava u biti svaki građanin koji ima završen
fakultet?! Tako primjerice ravnatelj arhiva može biti veterinar, psihijatar ili recimo patolog!

Hvala Bogu da isti nemaju takve interese. Jasno je i zašto! Prvi bi teško namamio svoje
pacijente u arhiv, jer ne umiju čitati, a stari papir je nejestiv. Drugi bi zasigurno imao posla,
ali smo mala stručna zajednica, pa ne bi financijski opstao bez napornog honorarnog rada.
Trećemu su pacijenti utekli. Ostao je samo više ili manje dobar pisani trag o njihovom
ovozemaljskom bivanju. Stoga sam slobodan kazati da formalne uvjete ispunjavamo sva tri
kandidata, kao i sadašnji vršitelj dužnosti ravnatelja koji intenzivno promišlja o još jednom
jednogodišnjem mandatu, taman do umirovljenja. Isto tako odgovorno ću kazati, bez imalo
samodopadnosti i uz dužno poštovanje kolega, da stručnim arhivističkim znanjem, od
ponuđenih jedino ja zadovoljavam istinske kriterije za obnašanje ove časne dužnosti. Ljudi
koji misle i utvaraju da sve znaju su pogubno štetni za društvo. Oni su opasno oruđe u rukama
političkih i financijskih mešetara kakvih nam, na žalost, ne nedostaje. Stoga nema ni malo
ironije u mojim riječima kad kažem da se nisam kandidirao za miss Universe, ne bih pilotirao
do Berlina samo zato jer je pilot prehlađen, ne bih se usudio postavljati izložbe u muzejima,
niti bih bio u stanju otvoriti knjigovodstveni servis. To su činjenice i ništa više od toga.
Peraču prozora na Wall Streetu, unatoč višegodišnjem iskustvu druženja s financijskim
stručnjacima, u ni kojem slučaju ne bi bilo povjereno upravljanje burzom. U tome nema ničeg
lošeg. To je jednostavno zdravorazumski tako.

Stoga, bilo bi zanimljivo da ostali kandidati, kao i vršitelj dužnosti, javno iznesu svoja
promišljanja razvoja dubrovačkog arhiva kao javne ustanove u kulturi i arhivske službe na
području naše županije. Neka daju odgovore na pitanja: Kako misle upravljati arhivom ili
ravnati programom arhiva (archival managment) što kao primarnu djelatnost uključuje
arhivske funkcije vrednovanja i odabiranja, preuzimanja, sređivanja, opisa i čuvanja zapisa,
organizaciju referalne službe i kulturnu javnu (public programming) djelatnost? Kako u
praksu misle implementirati teoriju svebuhvatnog arhiva s obzirom na životni tijek zapisa ili
krug spisa (cycle life of a record)? Kako će osmisliti smještajni ili topografski našastar novog
arhiva s obzirom na zaključene fondove, postupak eventualnog otpisa gradiva, i one gdje se
očekuju prinove (honeycombing) ili prirast arhivskog gradiva? U fazi preseljenja, kako misle
ispoštovati arhivska načela; prvobitnog poretka, povrata, podrijetla, nepovredivosti,
nezastarivosti i nedjeljivosti arhivskog fonda? Kako će organizirati tzv. kretanje dokumenata?
U odnosu na stvaratelje, koju će razinu sređivanja odrediti (levels of arrangement) u svrhu
tvarnog i intelektualnog nadzora? Hoće li izrada obavijesnog pomagala, povijesti ustanove,
stvaratelja, fonda, poslovi prevrednovanja, izlučivanja i škartiranja s obzirom na unutarnju,

pravnu, upravnu, financijsku, obavijesnu tj. informativnu ili istraživalačku, te eveidencijsku ili
dokaznu vrijednost dokumenata stvaratelja, prethodno utvrđivanje prava vrijednosti, dostupa i
pristupa biti uvjeti preuzimanja i konačnog upisa u knjigu prinove, dodane stečevine ili
akvizicije? Hoće li uvjet preuzimanja gradiva biti postupak deklasifikacije ili uklanjanja svih
ograničenja sigurnosne razredbe spisa stvaratelja sukladno novim zakonom propisanim
graničnim godinama? Misle li prije smještanja u nova arhivska spremišta izvršiti prolazak
preuzetoga gradiva od stvaratelja kroz međuspremište (records centre) i utvrditi rokove
poluaktivnih zapisa do konačnog odabiranja? Hoće li izvršiti prethodan postupak fumigacije i
deacidifikacije kako bi osigurali arhivsku kakvoću gradiva? Koje sveukupne postupke i radnje
misle poduzimati radi stabilizacije i zaštite dokumenata? Kakva rješenja nude za još uvijek
nedovršenu organizaciju arhivske službe tj. arhivskih sabirnih centara u dolini Neretve i na
Korčuli? Kako promišljaju o budućoj namjeni Palače Sponze i arhivskog gradiva iz vremena
Dubrovačke Republike u svrhu afirmacije kulturne baštine i njezinog stavljanja u sustav onih
djelatnosti koje ostvaruju dodanu vrijednost? Što im je imperativ izdavačke djelatnosti? Jesu
li to tematski ili predmetni vodiči, inventari s uvodnim znanstvenim studijama i objavljivanje
izvornog arhivskog gradiva? S kojim arhivima i znanstvenim institucijama u svijetu i na
kojim projektima, možemo i imamo potrebu, za međunarodnom suradnjom? Eto! Ja vas,
gospodo, javno pozivam učinite to!

Na kraju, koristim priliku zahvaliti svim mojim prijateljima kolegama arhivisticama i
arhivistima iz hrvatskih arhiva koji mi svakodnevno daju podršku, ali jednako tako i
kolegama, dragim ljudima, iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore i Srbije.Hvala i
kolegama iz drugih kulturnih ustanova i znanstvenih institucija Grada. Hvala savjesnim i
odgovornim ljudima iz političkih krugova, prije svega onima s kojima dijelim isti svjetonazor,
ali i drugima, koji mi daju podršku jer poznaju prije svega moje znanstvene i stručne
kvalifikacije. Hvala im ponajviše i zato što me ne doživljavaju kao još jednog u nizu kućnih
ljubimaca partijske ćelije, koji je zbog svojih golih materijalnih interesa i nezdravih
karijerističkih ambicija, kadar biti u službi prikrivenih i prizemnih interesa političkih
nomenklatura.

Dr. sc. Ivo Orešković

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *