Input your search keywords and press Enter.

Uz poeziju Igora Zidića, San ljetne noći sniva se u Pustijerni

U sklopu programa „Pisci na Igrama“ održat će se večer poezije Igora Zidića pod nazivom „San ljetne noći“, u srijedu 10. kolovoza s početkom u 21:30 u crkvi svetog Stjepana u Pustijerni. Igor Zidić, pjesnik, će uz glazbenu pratnju Srđana Berdovića na gitari i lutnji, govoriti svoje stihove, a ulazak je slobodan.

Igor Zidić javnosti je poznat prvenstveno kao povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i esejist te vrhunski poznavatelj hrvatske moderne umjetnosti i jedan od najistaknutijih autoriteta za likovnu umjetnost u Hrvatskoj. Manje poznat kao pjesnik Igor Zidić pak svoju prvu zbirku pjesama „Uhodeći more“ objavljuje već 1960. Od tada pa do 2010. godine objavio je više knjiga, ali i brojne, neuknjižene pjesničke tekstove. U izdanju Matice hrvatske 2011. izlazi zbirka „Kost i gozba“, a sadrži gotovo 300 pjesama nastalih u razdoblju od 1957. do godine izdanja, koje su svoje mjesto našle i u šezdesetak pjesničkih antologija na hrvatskom i mnogim stranim jezicima. Iako sam autor kaže da vlastito pjesništvo doživljava ponajprije kao privatni hobi kojim se u trenucima dokolice lijepo umara, kritičari njegovoj poeziji pristupaju krajnje ozbiljno, smatrajući je neizostavnim dijelom suvremenog hrvatskog pjesništva. U snovitu ljetnu noć u Pustijerni, festivalska publika čut će tako nekoliko pjesama već objavljenih u spomenutoj zbirci, ali i neke koje još nisu doprle do ljubitelja poezije, uključujući i pjesme „Strinčjera 1“ i „Strinčjera 2“, nastale 2013. na mjestu pijeteta, pokraj spomenika palim borcima u Domovinskom ratu, kao i pjesmu „U moga dide, tri su suda“ pisanu na, pjesniku ‘prirođenoj’, splitskoj čakavštini.

Osobitost ove festivalske večeri jest i lokacija na koju Dubrovačke ljetne igre dolaze prvi put. Kao jedno od važnijih svetišta ranosrednjovjekovnog Dubrovnika, crkva sv. Stjepana u Pustijerni prisutna je u najranijim arhivskim spisima vezanim za nastanak Grada. Zapisi cara Konstantina spominju je kao mjesto u kojem se čuvaju važne relikvije. Živa je i legenda o kralju Stjepanu i ženi mu Margariti koji su u srednjem vijeku oronulu prvotnu crkvu dali iznova sagraditi. Prva crkva sv. Stjepana u Pustijerni sagrađena je u predromanici, najvjerojatnije krajem 8. st. jer već početkom 9. st. ima pridruženo groblje. Kroz kasnija stoljeća događale su se pregradnje crkve, no nakon što je srušena u velikom potresu 1667. godine, crkva nije obnavljana, a do sredine 20. st. korištena je kao lapidarij predromaničke pleterne skulpture. Crkva sv. Stjepana danas je uređena, za što se pobrinulo Društvo prijatelja dubrovačke starine koje je od 2011. do 2015. izvršilo arheološka istraživanja te djelomičnu rekonstrukciju i obnovu crkve.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *