Input your search keywords and press Enter.

Šest stoljeća hrvatskog Zakona o robovima

Dubrovačka je Republika među prvim državama u Europi i na svijetu zabranila kupoprodaju robova. Učinila je to zakonom koji je donesen u ponedjeljak 27. siječnja 1416., prije točno šest stoljeća. Taj je zakon jedna od divnih, u mnogo čemu pionirskih prinosa naših predaka i hrvatskoga naroda u cjelini svjetskoj uljudbenoj baštini, početak pravne jednakosti i ljudske ravnopravnosti u Hrvatskoj. Njegova veličina odskače u svjetlu činjenica da je Engleska ukinula trgovinu robljem tek 391 godinu kasnije, Zakonom od 25. ožujka 1807.; Sjedinjene Američke Države ukinule je 450 godina nakon Dubrovačke Republike, tek 18. prosinca 1865., a nakon Jemena i Saudijske Arabije (1962.), Mauritanija je, kao zadnja zemlja na svijetu, načelno ukinula ropstvo tek 1981. godine, ali ga trgovinu robljem kazneno počela goniti tek 2007., dakle 591 godinu nakon Dubrovačke Republike.

Stoga se može reći da je dubrovački zakon pionirski za čovječanstvo i da je ljudskoj vrsti trebalo punih šest stoljeća da dosegne čovječnost, logiku i pravni standard srednjovjekovne hrvatske državice.

Ipak, ropstvo i danas postoji u nekim dijelovima Sahare, a javljaju se novi oblici ropstva, što nadilazi ovaj članak.

Sam put od zabrane trgovine robljem do priznavanja ljudske ravnopravnosti bio je dug, pa je Vrhovni sud SAD-a 1857. godine u slučaju Dreda Scotta presudio da crnci nisu građani. Pri zabrani trgovine robovima u Dubrovačkoj Republici to nije bilo pitanje rase jer su robovi najčešće bili bijelci.

Na planetarnoj razini ropstvo je zabranjeno Sveopćom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. i europskom Konvencijom o zaštiti temeljnih ljudskih prava iz 1950. („Nitko se ne smije držati u ropstvu ili ropstvu sličnom odnosu. Nitko se ne smije siliti na prisilan ili obvezatan rad.“).

Zakon o pripadnosti ljudskomu rodu

Kao većina suvremenih svečanih pravnih akata i srednjovjekovnih isprava, i taj zakon ima svojevrsnu preambulu ili arengu, uvod koja sadržava moralno objašnjenje dotičnoga pravnoga čina. U njemu su parlamentarci početkom XV. stoljeća izrazili svoj odnos prema trgovini robljem i istaknuli da je ona „sramotna, opaka, nečovječna i protiv svake ljudskosti“. Taj humanistički, etički i svjetonazorni odnos upotpunjuje državnički, gospodarski i politički razlog: „takva trgovina postaje ne mali teret i sramota za našu državu“. Slijedi antropološka i teološka prosudba robovlasničkih odnosa: njima se „ljudska vrsta – načinjena na sliku i priliku našega Stvoritelja – pretvara u trgovačku robu i prodaje kao da su nerazumne životinje“. Dakle, glavni ćudoredni motiv koji zakonodavac iskazuje jest strah Božji; i robovi su ljudi, stvoreni na Božju sliku, jednakovrijedni slobodnima, to jest nerobovima.

nastavak pročitajte ovdje!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *