Input your search keywords and press Enter.

Komentar g. Vida Bogdanovića na pismo g. Oreškovića

Ako ste jučer pročitali pismo g. Oreškovića (podsjetite se ovdje!), onda sad pročitajte i reakciju g. Vida:

Dragi moj Ivo nekako sam pretpostavljo da bi arhivisti i povjesničari prvenstveno trebali imat dobro pamćenje. Čitam ove tvoje retke pa ne mogu doć sebi, jesi li baš sve pozaboravljo?
Ne želim na bilo koji način propitkivat i ocjenjivat tvoju stručnost i rezultate tvog bavljenja arhivistikom i upravljanja dubrovačkim arhivom. Uspjesi tvog sudjelovanja u revitalizaciji malvasije su za mene dovoljna zadovoljština za moje zalaganja da baš ti postaneš ravnatelj arhiva. Moje zalaganje?? Da upravo moje zalaganje budući je tadašnja politika i arhivska struka unatoč tvojim kvalifikacijama i ispunjenim uvjetima bila protiv toga da postaneš ravnatelj 2000. Moje inzistiranje kod tadašnjeg ministra isključivo zbog prijateljskih i stranačkih razloga te na koncu moja spremnost da to inzistiranje pretočim u pismenu potpisanu preporuku koju je ministar ipak prihvatio rezultiralo je tvojim imenovanjem. Ponavljam, ne dovodim u pitanje tvoju stručnost, ali tvoje imenovanje rezultat je političkog pritiska i uvjetovanja.
Reko sam već da o arhivistici znam malo ili ništa, ali si uskoro i ti posumnjo u moje hrvatstvo jer sam, zamisli, usudio se pitat zašto je država nacionalizirala dubrovački arhiv, i ne samo arhiv nego i Sponzu?!?
I onda kad sam odlučio u Sponzi, baš u Sponzi! postavit Spomen sobu poginulih dubrovačkih branitelja odbio si dati prostor koji sam tražio i u kojemu se Soba sad nalazi. Objašnjavo si mi da ti taj prostor treba za nešto važnije?!? i udomio si nas u špajizi u kantunu. Srećom, Dube ko članica ratnog kriznog stožera je drugačije razgovarala s tobom pa je Soba preseljena ili bi ti lećela glava.
Kad se već hvališ projektom novog arhiva u kasarni očekivo sam da ćeš se pohvalit i operacijom prodaje zemljišta na Mihajlu koje je još mrska srbočetnička i jugokomunistička politika osigurala za izgradnju novog arhiva dostojnog Dubrovnika. Zašto si skupa s tvojim političkim mentorom odlučio prodati to zlata vrijedno zemljište nikad mi nije bilo jasno, ali si se potrudio da tad to i ne mogu pitat. Agilno si sudjelovo u mojoj stranačkoj likvidaciji odlukom stranačkog vodstva budući sam tvrdoglavo inzistirao na rasvjetljavanju okolnosti ”prodaje” sanirane Dubrovačke banke od strane Račanove grupe Borg.
Kad je stranci prestalo medit poljubio si ruku Dubi i prebacio se u novu ekipu kako bi valjda osigurao podršku svojoj stručnosti i menađerskim vještinama.
I ne bi ništa bilo čudno da se sad javno i pismeno ne čudiš kako neki novi mladići imaju svoje stranačke i poslovno-financijske šeme. Čudi te što njih ne interesa arhivistika i struka, zaboravljaš da i njih ko i tebe u neka druga vremena prvenstveno interesa investicija. Arhivistu koji je u prašini arhivskih knjiga u Sponzi proveo puno više vremena od tebe i koji je osiguro novce za završetak arhiva u kasarni već imaju u talonu, što ćeš im ti. Treba im netko ko će stvari odradit upravo kako njima odgovara. I to je cijela kvaka. Čemu se čudit?????

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *