Kako nam prolaze ovogodišnji blagdani?
Vjerojatno kao i cijela ova godina: ide, ide pa stane…
Grad se sredio, svjećice svuđe gore, na izgled sve isto kao i lani. Ali…
Počevši sa Svetom Katom već je svima bilo jasno da ništa neće biti kao lani. Izostala je uobičajena gužva ljudi po ulicama, kafićima, autobusima, a posebno Stradunom koji u to doba godine ponovo oživi jer se počnu sklapat kućice, kitit izlozi, vijenci lovorika postavljaju se oko vrata butiga…
Za svetog Nikolu već smo znali da ništa neće biti od priredbi za dječicu ili uobičajene gužve u crkvici svetog Nikole na Prijekome, a kamoli prigodnog obilježavanja Dana branitelja (lani je bio veliki koncert a Stradun je bio ‘pun ko šipak’!).
Samo smo svi skupa bili iznervirani čekanjem u redovima pred butigama i već zamišljali još veće gužve kad bude vrijeme za božićnu kupnju.
Onda smo dočekali još strože mjere. Ne da ne možete planirati put u ‘toplije krajeve’ ili na skijališta – ne možete ni do Splita! Stoj tu đe jesi! Ništa od gužvi po avionima, međugradskim autobusima, a bome ni u gradskim autobusima koji sve rjeđe voze! U gradu su otvorena tek 2-3 hotela… a ni oni ne znaju ni kome ni zašto.
Kako ne rade ni kafići, ni restorani a nema ni adventskih koncerata na Stradunu, (a za noćni klub Revelin smo već zaboravili i da je postojao), svukud vlada neugodna tišina. Pred Badnjak Grad je pustio muziku na razglas cijelom dužinom Straduna i to zaista popravlja stvar. U suprotnom se osjećate kao ‘Pale sam na svijetu’… Slično je i u Uvali na plaži: muzika s razglasa, kafa u papirnatim čašama i priklice, zaista popravljaju raspoloženje!
Osvanuo je Badnjak.
Zbog mjera nismo očekivali ništa.
Ali tradiciju nije lako pokopat. Svi su razmišljali isto: na Badnje jutro treba se sredit i doč na Stradun! Po cijenu života, svi smo bili tamo i čestitali jedni drugima, pjevali, điravali gore-dole, jeli prikle, pili i nazdravljali iz papirnatih čaša. Sve je na trenutak izgledalo predivno i normalno. Ti prizori napune ti dušu i poprave raspoloženje. Svima nam je to trebalo.
Nakon toga vratiš se doma i pratiš ponoćku na TV…
Svi su se, neki u sebi a neki i na sav glas, pribojavali posljedica tog predivnog jutra. Bogu hvala u danima koji su uslijedili – brojke novozaraženih su padale i svi držimo fige da nastave padati i da više nikad ne narastu!
Sad nam slijedi Stara godina. Hoće li i to jutro biti veselo kao Badnjak? Vidjet ćemo… nadamo se najboljem.
Treba ispratiti ovu čudnu, uz to i prijestupnu 2020-tu. U glavi već vidim kako je palimo kao Karnevala na Ultimima.
Ne ponovila se!
Zaista vam svima želim normalnu i zdravu 2021. godinu.
Novu godinu dočekujemo s nikad većom nadom
kiselu limunadu hitno mijenjamo čokoladom!
Svima nam je više dosta loših vijesti
ovoj je godini stvarno mjesto u povijesti!
MŠ
