Input your search keywords and press Enter.

Liberté, égalité, fraternité

Na koncu rata 1995 godine; kao i svi drugi i ja sam dugo ponavljala: ‘Neka se ne ponovi!’

Nažalost ponavlja se; ma koliko to moćnici ponavljali na komemoracijama. Mržnja i rat se potiču, danas žešće nego ikad! Iskušana zbunjenošću, strahom i agonijom tih ratnih dana u Gradu, neprestano pitajući se kako je takvo što bilo moguće, napuštam posao kao voditeljice obračunske službe u tadašnjem UTP „Ragusa“ – i započinjem potragu za istinom. Tijekom tih turobnih godina rad je bio dugotrajan i jako naporan; činilo se kako je Božja pomoć bliža nego ikad. Započinjem pisati! Kakve je to veze bilo s knjigovodstvom i ekonomijom i mojom profesijom; ama…baš nikakve?! No, sjela bih pred kompjutor, odradila, i s manjim problemima svaki tjedan slala svoje tekstove. Najprije je to bio list: Republika, pa Dubrovački Vjesnik, pa Glas Grada, pa na finimentu Dubrovnik Portal. Uvijek sam sklapala tekstove koji su vapili za mirom, ponekad sa žestinom boreći se za ovo i ono; jer su urednici željeli svojim čitateljima uliti nadu za budućnost nam naše napaćene Domovine! Etooo…prohujalo dvadesetak godina, i sada sam svjesna kako nema više potrebe nastaviti pisati jedno te isto; tj. kako i dalje ulijevati nadu u ovom času naše sudbinske točke koju smo očito sami odabrali!? Imali smo čast slušati govore mnogo elokventnih, rezolutnih političara koji su nastavili pričati o tom dugo željenom miru, prosperitetu, dobrobiti, socijalnoj osjetljivosti i pomoći za obespravljene, od izbora do izbora; ahh… mnogi bez da trepnu, iako se – ili možda i zbog toga – tlo pod njihovim nogama treslo…!? I danas europske nacije nisu prestale živjeti u stanju otvorenog rata ili oružanog mira, buduću da ne postoje ekonomski, društveni i religiozni principi koje bi prihvatile sve društvene klase. Danas je politička moć izgrađena i temelji se; s jedne strane na vojnoj sili, a s druge strane na univerzalnom glasovanju. Pa izaberi!? Za koga glasati?! Mahom, jedno te isto nuđaju …po stotinujedanput?! Uravnoteženi razum, intuicija, ljudsko suosjećanje, snaga riječi i djela, osjetljivost do bola, hrabrost sve do smrti; tražit ćemo i nadalje…!? Sav moral, sva bratska ljubav koja ne zna za granice, prirodno izviru iz velike osobnosti! Ne bih željela pokvariti raspoloženje Premijeru, kandidatima na lokalnim Izborima, mnogim dobrim mladim ljudima budućim političarima, osobito ne djeci – našoj budućnosti. Ali nekako imam ozbiljan dojam kako nam nitko neće darovati pravednost i mirno življenje u skoro vrijeme; morat ćemo se sami potruditi kako bismo je ostvarili. I ako uspijemo, nitko ga neće ga dobiti besplatno. Što je izvedivo? Ponavljanje izbora!? Kompromis?! Svaka strana mora platiti autentičnu, visoku cijenu ne samo u’ teritoriju ili novcu’, nego i u stvarnoj promjeni sebe i pogleda na svijet. Stoga bi prvi u nizu koraka za izgradnju povjerenja među političarima moglo biti odbacivanje korištenja istrošene riječi: ‘Više nikad! Možemo nekome ponovo vjerovati ali samo kad sa sigurnošću osjetimo kako su nepokoljebljivo predani ispravnom djelovanju- koja se odavno koristi u transcendentalnom i mesijanskom značenju i na lijevom i na desnom političkom krilu. Ne smijemo ništa pretpostavljati o Bogu, tako reći; u očekivanju kako će rješenje pasti s neba. Nego u našem inzistiranju na napornom, strpljivom, ne uvijek idealnom dijalogu s drugom stranom. Jasno, ne želim pisati o trulom kompromisu sa Zlom; posebice kada naši unuci pjevaju pjesmice svojim anđeoskim glasićima na nedjeljnim Misama moleći Boga kako bi ih zaštitio! Radost ili napredovanje u društvu nešto je što ne možemo proizvesti niti posjedovati; to je rezultat našeg ispravnog odnosa prema spram situaciji. I ‘Liberté, égalité, fraternité ‘ –  izgleda jednako cool na majicama. Ali u suprotnosti s tim ljupkim riječima koje klize s jezika i ne traži ništa od osobe koja je izgovara osim – ‘osobni integritet’. Pogriješimo i mi; padnemo pa se vratimo! No, u rasističkom i nasilnom svijetu u kojem danas živimo takvo što ne bi se smjelo ismijavati…Pa sam zaključila kako više nema smisla do daljnjeg  Vam više pisati i ulijevati nadu jer sam već sve to napisala po stotinujedanput!  Bog nam neće darovati mir i napredak u skoro vrijeme; morat ćemo se potruditi kako bismo ga ostvarili.
A, ako uspijemo, neće biti besplatan…
Adio vam…

Jadranka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *