INTERMECO U BETULI - ČIPIRANJE

U betuli u gospara Tonka, vazda sjedi isto klupko; na istu uru, za istijem stolom, po rasporedu na istijem stočićima, s istijem bibitama i ne manjka nikad novitati, jerbo ovo ti je kako negda Grad od Njarnjasa.

– Znači počelo čipiranje i čeljadi? – započne profesur diskoras.
– Si… najprije su započeli s kučkima, ko’ da nije njihov poso!
– Ako je to dobro za naše jubimce, onda bismo to trebali koristiti i na našoj djecu. Onda, kritikaju se roditelji koji se odupiru tome jerbo je upravo to način da pod svaku cijenu djeca budu sikura; eto… baš mikročip će omogućiti da ih se pronađe, ako se kojim slučajem izgube ili budu ukradeni. Insoma dele some, u skoroj budućnosti svi ćemo biti čipirani, pa zato već sada treba požuriti po svoju metalnu pucu i montat nam ga pod kožu…- sjedi gospar Đuro nepomičan kako statua na stočiću bez dramatike.
– Iz EU stiže naputak da nakon poreza na nekretnine, imaju nam implementan RFID (radio-frequency identification) čip koji će služiti kao GPS senzor i sadržavat će jednokratnu bateriju…- turobno će gospar Tonko.
– Govoru kako će platit multu ako nećeš zamijenit bateriju i sam platit? – gleda prema svijetlu Dube imali još bire na dnu boce.
– Va’ben… još uvijek zakonski neobvezujući postupak, ali za pretpostavit je kako će svako odbijanje čipiranja od strane roditelja, a kasnije i odbijanja zamjene baterija biti kažnjivo kako bi se onda nesmetano mogla ograničavati čovjekova sloboda u budućnosti! – ozbiljno će profesur.
– Nije to ništa ja imam neki čip koji mi pravi da nikad nemam solada! – vadi portafoj i smije se kamarijer.
– Ljudi već godinama gvantavaju „žig zvijeri“, a da se o tome i ne zna; ninete di ninete? Ko primi timbar, odreko Isusa Krista! Basta cosi! – neprestano namješta očale na nosu Đuro.
– Ako im je preša to može značiti solamente uno; kako arivava njihov gazda na planetu Zemlju i ovo je šporka fatiga koja je davno prorokovana.
– To je velika dobrobit za ljude; svaka novitat ja za nas disgrazia i subito se dižemo na sve četri!? – mirno i nezabrinuto kntrešatava Ivo.
– Majko moja! Ma… skuzaj; ma che cretino sei i to teški; samo napredak tehnologije!?
– Sono dakordo; to su opasne igre!
– Na kraju će čip biti način za selekciju per partenca; kad odradiš svoje nakon šezdesete, samo klik mišom i nema te više…!? I riješen problem penzića; per sempre! Nitko se više neće žalit na male pensije ili da mu se ne daju operirat oli rićetu!
– Fata! U filmu – In Time sve je rečeno. Sve su soldi!
– Kad nas više neće trebat samo će nas iskjućit; adio bela mia!
– Ima ta novitat mjesta; neće se ovoliko krast!
– Pjutosto kontra; sve se finiva na pretvaranje ljudi u brojke. Soldi! Soldi! Soldi! – najedi se profesur.
– Strahota Božja… – kao ukočena ih sluša i gleda konobarica.
– Eee… a ja bi momentalno potpiso da naši saborni zastupnici imaju ove čipove i da ih se kontrola koliko su zapravo na svojem radnom mjestu i neka vrate od plaće! A ono o Agrokoru ćemo skasat!
– Koliko mi ingolavamo pilula, a navodno su već čipovi dentro?
– Elita koja upravlja može na daljinski prebaciti program čovjeka u svakom trenutku i u svakom smjeru. Znanost je danas toliko uznapredovala da se zna koji dio mozga za što služi; koji dio i na koji način se može aktivirati; što znači kako se pomoću čipova u nečijem tijelu može upravljati ljudima, njihovim emocijama, a može ih se vrlo lako isključiti, odnosno ubiti. Na daljinu se može izazvati srčani ili moždani udar, što svakome može izgledati kao prirodna smrt… – ekspolidirao je Đuro i skočio sa stočića.
– Fermaj! Ko student sam čitao Orwela i njegovu ’1984′… Paralo mi je to ko nešto spektakularno, ali neostvarivo, ali danaske …xe la verita?!
– Jbte… pa mi već skoro tridesti godina imamo čipirane glasače, a oni tek počeli putnike; a jesu zaostali; hehehehe! – dobaci čovjek što sjedi za šankom.
– Neki dan na brodu pokaro sam jednu crnkinju; maaa…parala je ko pantera! Ajmeee…a što ako mi ostane moj čip u gospođi? – našali se pomorac za drugim tavolinom.
– Pokarat će ti sve kreditne kartice; hahahaha! – odgovori mu gospar Tonko.