Pravilan odgoj djeteta
Svaki roditelj smatra da zna pravilno odgajati svoje dijete, no često se tu provuku propusti koji se mogu negativno odraziti na djetetu kasnije u životu….pa da vidimo što nam stručnjaci savjetuju:
Način koji psiholozi smatraju najdjelotvornijim jest autoritativni pristup. Ne despotski, u kojem se naglašava moć, već autoritativni, u kojem je naglasak na pravednom i autoritativnom vodstvu roditelja u životu djeteta.
A što sve čini autoritativni dom?
1. Prihvaćanje, a ne odbacivanje.
Prihvaćanjem pokazujemo koliko volimo, cijenimo i podržavamo svoje dijete. S druge strane stoje roditelji koji su hladni – ili aktivno odbacuju, ili su pasivni i distancirani.
2. Odlučnost, a ne popustljivost.
Odlučnost se očituje u stupnju i dosljednosti ograničenja koja roditelj postavlja pred dijete. Na drugoj strani su popustljivi roditelji koji su postavili tek nekoliko pravila i mjerila za djetetovo ponašanje, ili ih pak niti ne sprovode.
3. Autonomnost, a ne nadziranje.
Roditelji koji cijene autonomnost toleriraju, podržavaju i potiču djetetovu individualnost. S druge strane, roditelji koji vole držati sve konce u rukama a ne žele da im dijete bude autonomno, više vole posluh, nego zrelu i odgovornu samostalnost.
Kao što pretpostavljate, istraživanja (doslovce na stotine raznoraznih studija sprovedenih od 1960.) isto tako pokazuju da se djeca razvijaju puno drugačijom brzinom ako imaju pozitivno iskustvo samo s jednom od pozitivnih odlika: prihvaćanjem, odlučnošću i autonomnošću. Primjerice, prihvaćanje je od ključnog značaja da bi dijete imalo koristi od roditeljske odlučnosti. Da bi kazne bile djelotvorne, djeca moraju znati i da ih roditelji vole i brinu za njih. Autoritativni roditelji inzistiraju na samostalnosti. Oni smatraju da je njihova uloga naučiti dijete odgovornosti, samopouzdanju (odgovornosti sebi) i funkcioniranju u okviru grupe (društvenoj odgovornosti). Autoritativni roditelj ne razmišlja je li dijete sretno ili poslušno, već je li zrelo. Autoritativni roditelji vjeruju da će djeca biti zrela onda kada ih se usmjerava na pravilno ponašanje, i kada ih se potiče da sama prosuđuju.
Kako u praksi iskazati prihvaćanje
Vrlo je važno da u domu vlada ozračje u kojem će se djeca osjećati prihvaćeno.
Mame i tate koji prihvaćaju svoju djecu:
1. … pokazuju ljubav.
Djeca koja se smatraju prihvaćenima kažu da njihovi roditelji pokazuju ljubav. Dodir, značajne izjave i iskrena emotivna povezanost – sve to govori djetetu da ga volimo. Na kraju krajeva, izaberite jednu osobinu vašeg djeteta koju posebno cijenite. Gledajte da se ne radi o nekoj praktičnoj osobini, već onoj koja se dotiče biti osobnosti vašeg djeteta – a zatim mu to recite!
2. … hvale svoje dijete.
Djeca koja se osjećaju prihvaćeno tvrde da ih roditelje hvale.
Ne štedite pohvale! “Uhvatite” dijete u nekom dobrom djelu. Kada ga pohvalite, potrudite se objasniti kompliment koji ste mu uputili. Umjesto da mu kažete: “Drago mi je što se toliko trudiš u školi,” radite mu recite: “Drago mi je što, nakon napornog dana, još se trudiš pisati zadaću. Sad vidim da ti je škola jako važna, i da poštuješ to što ti plaćam školovanje!”
3. … uz djecu su.
Djeca koja se osjećaju prihvaćeno kažu da su roditelji uz njih. Tvrde da mogu, kada su u problemima, razgovarati s roditeljima, i da će ih roditelji ohrabriti. Nađite svakoga tjedna vremena kada ćete postavljati pitanja koja su manje uobičajena nego: “Kako je bilo u školi?” Postavljate konkretnija pitanja, kao što su:
“Koji ti je danas bio najveći problem?”
“Koji ti je problem teško riješiti?”
“Plašiš li se možda nekoga? Ljutiš li se na nekoga? Netko te živcira? Zašto? Idemo razgovarati.”
4. … raduju se svojoj djeci.
Prihvaćena djeca znaju da im se roditelji iskreno raduju i da žele biti s njima. Djeca znaju da roditelji jedva čekaju tren kada će biti s njima. Postoji kušnja da se u tome pretjera kod godišnjeg odmora, i to tako da ćete ili samo govoriti o tome kako ćete ići na odmor, ili pak tako da ćete se smatrati kako je vrijeme koje zajednički proveli na prošlom odmoru sasvim dovoljno. Djeci je potrebno da svakodnevno osjećaju koliko im se radujete, pogotovo kada ste iz dana u dan zaokupljeni intenzivnim aktivnostima. Pogledajte dijete u oči i recite mu: “Volim biti s tobom!”
5. … nude savjet i pomoć.
Djeca koja se osjećaju prihvaćeno tvrde da su im roditelji stručnjaci za njihov život. Zato i traže savjet, smjernice i pomoć od roditelja. Ovoj su djeci vrata uvijek otvorena; ona mogu potražiti stvarnu pomoć od svojih roditelja. Pomozite svome djetetu da pred sebe postavi kratkoročno i dugoročne ciljeve. Često razgovarajte o njima, i rješavajte probleme na koje ćete naići. Prihvaćanje je nešto sjajno; ono doprinosi djetetovom emotivnom zdravlju. A, onako usput, prihvaćate li vašeg sina ili kćer, oni će biti uspješniji učenici.
Praktični koraci za izgrađivanje odlučnosti Roditelji koji u odnosu prema djeci ispoljavaju zdravu dozu odlučnosti:
1. … jasno izražavaju pravila. Djeca koja smatraju da su im roditelji odlučni kažu da shvaćaju obiteljska pravila. Pravila su tu da podupru obiteljske vrijednosti. Porazgovarajte s obitelji i pitajte: “Što smatrate našim obiteljskim vrijednostima?” Usporedite svoje mišljenje s mišljenjem vaše obitelji. I, svakako, uskladite stajališta među sobom i počnite na pozitivan način dosljedno govoriti o obiteljskim vrijednostima.
2. … dosljedni su u sprovođenju stege. Djeca koja smatraju da su im roditelji odlučni kažu da svako kršenje i zanemarivanje obiteljskih pravila povlači određene posljedice. Gledajte da kazna bude srazmjerna prijestupu, a uz to objasnite zašto je tako važno držati se obiteljskih pravila – kako zbog onoga koji ih je prekršio, tako i zbog cijele obitelji.
3. … uspostavljaju i održavaju visoka očekivanja u pogledu zrelosti i odgovornosti.
Djeca koja smatraju da su im roditelji odlučni, potaknuta su da postupaju i odlučuju zrelo i odgovorno. Cilj toga nije zadržati ih podalje od nevolja, niti naučiti ih da vas slušaju, pa čak postići da imaju dobre ocjene, već da odrastu. Cilj je zrelost i odgovornost – odgajanje djece koja će biti korisni svojoj obitelji i društvu u cjelini. Porazgovarajte sa djecom o tome što smatraju ciljem svojega školovanja. Među pogrešnim odgovorima su i ovi: ‘Diploma iz srednje škole il s fakulteta,’ ‘Zaposlenje,’ ili :’Prolazna ocjena.’ Koji je odgovor točan? Cilj je da djeca postanu zreli i odgovorni ljudi koji će biti korisni obitelji, sredini i društvu u cjelini. Odlučnost je sjajna stvar, a doprinosi emotivnom zdravlju vašeg djeteta. I, opet usput, pomaže vašem sinu ili kćeri da budu uspješniji učenici.
Kako u praksi poticati autonomnost djeteta Roditelji koju potiču djecu da budu autonomna…:
1. … toleriraju i potiču individualnost.
Djeca čiji roditelji potiču njihovu autonomnost znaju da roditelji isto tako cijene njihovu individualnost. To znači da će je katkad morati i tolerirati. Kako god bilo, naučite kako poticati djecu u njihovom otkrivanju svoje jedinstvenosti.
2. … traže djetetovo mišljenje i cijene ga.
Djeca čiji roditelji potiču njihovu autonomnost znaju da njihovo mišljenje nije beznačajno. Diskusije, rješavanje problema i razmišljanje – to su tek tri stvari koje možete raditi kao obitelj. Ovakvim ćete praktičnim aktivnostima pokazati svojem djetetu da vam je stalo do njegovog mišljenja.
3. … potiču djecu da se izraze.
Djeca čiji roditelji potiču njihovu autonomnost znaju da se mogu slobodno izraziti. Izraziti se mogu riječima, izrazom lica, ali i na druge načine. Kada se vaše dijete hoće izraziti, recite mu: “Drago mi je što si mi to rekao! Znam da to dolazi iz dubine tvoje duše!”
Poticanje djetetove autonomnosti jest sjajna stvar koja doprinosi njegovom emotivnom zdravlju. A, uzgred, zdrava doza autonomnosti pomoći će vašem sinu ili kćeri da budu uspješni učenici.
