Torpediranje parobroda „Dubrovnik“ 1916. godine
Torpediranje parobroda „Dubrovnik“ 1916. godine i odlikovani hrvatski pomorac Niko Baule
„Dana 9. svibnja [1916.] ujutro nalazio se trgovačko-putnički parobrod ‘Dubrovnik’ na putu za Gruž. [Pre]vozio je i ovaj put, kao uvijek, putnike i raznu trgovinu [trgovačku robu]. Pošto je obično vrijeme njegova dolaska bilo znatno prošlo, prolazio sat za satom, a o njemu nikakva glasa, stoga je to zakašnjenje zadalo osobite zabrinutosti da mu se nije dogodila koja nezgoda. Kad oko 1 sat popodne stiže crna vijest da ga je na putu između rta ‘Gomena’ kraj Pelješca i rta ‘Sv. Gjurgja’ [Sv. Đurđa, Sv. Jurja, Sućurja] na Hvaru torpedirala jedna neprijateljska podmornica koja je bila sasvim neopaženo skrivena za grebenima. To se dogodilo u 10 i po’ sati ujutro. ‘Dubrovnik’ je pogođen dva puta, hitro jedan za drugim. Kako je jedan torpedo zgodio u [pogodio] sredinu parobroda, zbila se eksplozija, te je sredina odletjela uvis. Prednji i zadnji dio začas je potonuo. To se sve dogodilo za niti po’ minuta. Na parobrodu se nalazilo 38 osoba, i to 19 putnika i 19 osoba ekipaža [posade broda] (službujućeg pomorskog osoblja). Netom je javljeno o katastrofi, dojurio je u pomoć i ratni brod ‘Huszar’ koji je našao na površini jednog mladića, pri zadnjim trenucima snage, te mu spasio život. Prevezao ga je na Korčulu. Bio je kao izvan svijesti, u ognjici [vrućici], ranjen na obrazu. Kasnije nakon razabranja [pribranosti] pripovijedao je da ništa ne zna kako se katastrofa dogodila. Jedino zna da je bio bačen uvis, te da je pao u more. Prvi zapovjednik ‘Dubrovnika’ je kap. Frano Krunajević, rodom iz Kučišća na Pelješcu, a drugi je zapovjednik kap. Antun Blazić iz Voloske; I. strojar Antun Sušteršić [Šušteršić] iz Gruža, a II. strojar Amadio de Bin iz Trsta.
‘Dubrovnik’ je bio jedan od najboljih i najsolidnijih parobroda ‘Dubrovačke parobrodarske plovidbe’. Izgrađen je prije 23 godine u Engleskoj [u Troonu 1892. godine]. Vrijedio je preko 200.000 kruna. Ova grozna nesreća veoma je težak udarac po grad Dubrovnik. Izazvala je koliko sveopću žalost nad žrtvama i na silnom štetom, toliko i opravdani još jači gnjev i srdžbu protiv barbarskog neprijateljskog postupka koji eto ne bira ni sredstva, ni načina, samo da bilo kako iskali svoj dušmanski bijes. Ovaj upravo nečovječni čin, bez da se prije dalo ikakva znaka da se parobrod zaustavi da se po dužnosti spasu osobe, drži se da je izveden od talijanske podmornice [francuske podmornice ‘Archimede’]. To mora svatko žigirati, tim više što parobrod nije [pre]vozio niti ratni kontraband, niti strjeljivo, niti oružje, već trgovinu [trgovačku robu] za pučanstvo i putnike“. (Torpediranje parobroda „Dubrovnik“, Ilustrovani list, god. III, br. 24, (10. VI. 1916.), Dubrovnik, 1916, str. 557).
*
„Niko Baule, rodom iz Dubrovnika, nalazio se početkom [I. svjetskog] rata u službi prvog časnika na parobrodu ‘Dubrovnik’, koji je [kupljen 1913. godine i] pripadao društvu ‘Naprijed’, u ruskoj luci Horli u blizini Odesse. Unatoč strogoj straži ruskih ratnih brodova, uspjelo je našim vrlim pomorcima pobjeći iz luke, te nakon petdnevnog lutanja po Crnom moru, doploviti u Carigrad. Budući vojni obvezanik [obveznik] stupio je Baule 1. rujna 1914. u službu na njemačkom ratnom brodu ‘Goeben’. Sudjelovao je u svim smjelim poduhvatima ovog ponosnog broda, te ga je za hrabrost pred neprijateljem odlikovao njemački car željeznim križem, a naš [austrijski] kralj srebrnom kolajnom za hrabrost I. (raz)reda. Poslije osamnaest mjeseci službe na ‘Goebenu’ premješten je sada [1916.] u našu mornaricu u Puli, gdje će polagati ispit za oficira u pričuvi“. (Odlikovani Hrvati pomorci, Ilustrovani list, god. III, br. 16, (15. IV. 1916.), Dubrovnik, 1916, str. 363).
[Priredio i ponešto kroatizirao: Đivo Bašić]