Sutorina 1939: psovali Antu Tomića i Nikolu Božinovića

Napadaj na konavoske radnike u Sutorini,

Psovali Antu Tomića i Nikolu Božinovića

„Kako je poznato, Zetska banovina odobrila je u prošlogodišnjem proračunu [1939.] kredit od par stotina tisuća dinara za podizanje prijeboja u Sutorini. Prijeboji su pregrade koje zaustavljaju zemlju da je voda ne raznosi.

Radnja je započeta pred jedan mjesec i po dana [početkom ožujka 1940.] i to u blizini granice Banovine Hrvatske kod Debelog brijega. Tu je zaposleno oko 250 radnika od kojih ima nekoliko Dalmatinaca iz Imotskog i 7 Konavljana, a ostali su Sutorani i Hercegovci. Nadziratelji [nadzornici] su dva naša Dalmatinca Ante Tomić i Nikola Božinović, rodom iz okolice Imotskog, a iznad svih je jedan Rus. Kako su naši, to svak tvrdi, bolji radnici negoli Sutorani i Hercegovci, tako su naši i bolje plaćeni, a kako je bilo previše radnika, tako je otpušteno 40 njihovih slabijih. To je Sutoranima bilo krivo; oni su u utorak ujutro [travanj 1940.] iza 8 sati napali naše radnike, a osobito Konavljane, izazivajući pogrdnim uvrjedama, dapače su ih htjeli i tući, ali je jedan između njih to spriječio. Tako su svi naši radnici s ostalima bili prisiljeni prekinuti rad, te ići na Debeli brijeg do stana gdje su stanovali svi predpostavljeni ove radnje. Tako je tu bila strašna uka i buka. Otpušteni su zahtijevali da niti jedan iz Banovine Hrvatske tu ne smije raditi. Psovali su Antu Tomića i Nikolu Božinovića grdeći im oca, majku i Hrvatske svetinje. Nakon toga svi su radnici isplaćeni, rad je prekinut, a kada će se nastaviti nije poznato.

Ovo je prvi put da Konavljani idu na zaradu u Sutorinu, pa su ih Sutorani na ovaj zvjerski način dočekali, dok su Sutorani uvijek u Konavlima. Gdje god je u Konavlima koja radnja, evo ti odmah Sutorana, te od zarade u Konavlima žive. Neka ne misle Sutorani da će im to Konavljani zaboraviti.“ (Ban, Dubrovačka okolica, Napadaj na Konavljane radnike u Sutorini, Dubrava, god. VIII, br. 93, /20. IV. 1940./, Dubrovnik, 1940, str. 2).

Autor: Ban

Prijepis ponešto kroatiziranog teksta: Đivo Bašić