Input your search keywords and press Enter.

Dubrovački Pomorski muzej [1949. godine]

„U toku ove [1949.] godine bit će provedena reorganizacija Dubrovačkih muzeja. Reorganizacijom muzeja predviđeno je i pretvaranje dosadašnjeg muzejskog Pomorskog odjeljenja u poseban Pomorski muzej. Ova kulturno-znanstvena ustanova za relativno kratko vrijeme opstanka toliko se povećala da je pitanje proširenja prostorija i stručnog razvrstanja izloženih predmeta postalo neodgodiva potreba. Zbirka Pomorskog muzeja je od ove [1949.] godine prešla u nadležnost novoosnovanog Jadranskog instituta u Dubrovniku.

Pomorsko odjeljenje dubrovačkog muzeja dosada [1949.] je bilo smješteno u znamenitoj povijesnoj zgradi Rupe u zapadnom dijelu grada. Zgrada Rupe služila je starom Dubrovniku kao spremište za žito (silos). U srednjem vijeku u Dubrovniku je postojalo nekoliko manjih spremišta za žito. Ova su spremišta vremenom postala premalena, te je zbog toga zaključkom republikanske [dubrovačke] vlade od 21. siječnja 1410. odlučeno da se izgradi veliko centralo spremište. Tako je došlo do gradnje čvrste dvokatne zgrade koja je dobila svoj naziv po tome što se u njenom prizemlju nalazi 15 velikih rupa (hambara [spremišta]) za spremanje žita. Izgradnja ogromnih rupa u stancu kamenu, od kojih je svaka mogla primiti oko 100 tona žita, time je interesantnija jer su izgrađene u vrijeme prije pronalaska eksploziva. U svih petnaest rupa moglo se smjestiti oko 1500 tona ili 150 vagona pšenice. Za sušenje i zračenje pšenice služila su dva kata zgrade, odakle se žito spuštalo u duboke rupe prizemlja kroz posebno ugrađene kanale u debelim zidovima zgrade.

Za vrijeme francuske i kasnije austrijske okupacije, od godine 1806.-1918., zgrada Rupe bila je upotrebljavana za spremište hrane i vojničkog materijala. Od godine 1929. [zapravo 1938.] u njoj je smješteno muzejsko Pomorsko odjeljenje.

Pred ulazom u veliku izložbenu dvoranu dubrovačkog pomorstva susrećemo na vrhu stubišta jedan ormar [vitrinu]. U njemu su poredani raznovrsni stari trgovački predmeti: dubrovački i mletački lakat, turski aršin, utezi za mjerenje zlatnog novca, avan [mužar, posuda] za rezanje duhana, raboš [rovaš, bilježnica/bilježnik] za račune, jedna stara truba koja se upotrebljavala kod javnih dražbi, razne etikete dubrovačke izvozne trgovačke robe i raznoliki pribor kovačkog obrta.

Lijevo na ulazu izloženi su nacrti najstarijih tipova dubrovačkih brodova iz godine 1410. [?!] Brodovi su bez palube. Na slikama se vide mornari koji za vrijeme oluje izbacuju more iz unutrašnjosti broda.

U XVI. vijeku Dubrovnik je imao 52 karake, 56 galijuna, 17 nava, te više manjih brodova. Za ono doba ovo je brodovlje predstavljalo dosta jaku trgovačku mornaricu. Na brodovlju je bilo zaposleno oko 5000 osoba, što znači da je pomorstvo bilo glavno zanimanje većine dubrovačkog stanovništva. Jedna slika prikazuje napad gusara na neki stari dubrovački brod. Na velikom okviru slika prikazan je lik i razni dokumenti čuvenog pomorca Miha Pracata. Komad ugljenizirane hrastovine, nađen u moru kod Cavtata, dokazuje izdržljivost i čvrstoću ovog drva u brodogradnji. To je bio sastavni dio nekog rimskog broda koji je nastradao pod Cavtatom. U njemu se još vide okovani brončani čavli. [Taj komad drva i 8 „bakrenih“ čavala (st. inv. br. 290) pronađen je na dnu mora pod Bogišićevim spomenikom u Cavtatu 1939. godine, te je tijekom vremena propao.] Pozornost posjetilaca privlači veliki portret dubrovačkog pomorca Vice Stjepovića-Skočibuhe. Uzduž prostrane zidne plohe nižu se tzv. zavjetne slike iz pomorskog života. Kako se razabire iz natpisa ponekih starih slika, najveći broj nekadašnjih pomorskih obitelji više ne postoji. Neke su još uvijek žive kao: Galjuf, Kosović, Mišković, Ivanković, Burić, Guska i Milić, dok su mnoge izumrle. Iza ovih slika poredani su raznovrsni dokumenti koje su dubrovački pomorci dobivali u znak priznanja od stranih pomorskih vlasti i uvjerenja da u kraju, u koji brod plovi, nema kužnih bolesti. Posebnu pozornost plijene dvije rukom napisane diplome. To su putne isprave koje su dobivali kapetani od dubrovačke vlade kada bi brodovima isplovili iz dubrovačke luke. U njima se preporuča stranim brodovima i inozemnim vlastima pomoći dubrovačkim kapetanima ako im se obrate za pomoć. Ujedno na tim ispravama republikanska dubrovačka vlada obećava da će svaku uslugu našim pomorcima u svijetu nadoknaditi i dostojno uzvratiti, ako bi slučajno u naše vode doplovili njihovi brodovi i zatražili pomoć.

Posebnu skupinu predstavljaju brodovi od pada Dubrovačke Republike do pojave parobroda. U toj skupini osobito mjesto zauzimaju slike dvanaest dubrovačkih brodova koji su se nazivali po njihovom rednom broju: ‘Prvi dubrovački’, ‘Drugi dubrovački’, itd. Jedna slika prikazuje porinuće posljednjeg broda iz ove skupine ‘Dvanaesti dubrovački’. Brod je izgrađen i porinut na starom brodogradilištu u Gružu. Tu je i slika koja prikazuje katastrofu ovog broda godinu dana nakon njegova porinuća. Naročita tabla [pano] slika prikazuje niz elegantnih jedrenjaka obitelji Bjelovučić iz Janjine na Pelješcu, te brodove jedrenjake nekadašnjeg Pelješkog brodarskog društva [Pelješkog pomorskog društva] iz Orebića.

Jedan dio dvorane zapremaju i zastave koje su se vijale na dubrovačkim brodovima od najstarijih dana. Za vrijeme [Dubrovačke] Republike upotrebljavane su tri različite zastave na dubrovačkom brodovlju: jedna s natpisom ‘Libertas’, druga s inicijalima ‘S B’, a treća s likom zaštitnika grada [Sv. Vlaha]. Uz slike starih dubrovačkih brodova i modela novijih parobroda nalaze se i reprodukcije starih ratnih brodova raznih europskih država, te slike prvih brodova na paru. Mali ormarić [vitrinica] sadrži razne predmete za ispitivanje vida pomoraca, kao i neke pomorske [nautičke] sprave: oktante, busole i dalekozore. U jednom plitkom drvenom sanduku nalaze se [topovske] kugle nekog gusarskog broda kojega su dubrovački brodovi potopili kod Molunta.

Veoma je zanimljiv dokument, požutjeli zapisnik, koji je sastavljen nakon katastrofe nekog dubrovačkog broda u Engleskoj. U zapisniku i pisac-notar i članovi brodske posade protestiraju protiv oluje i nevremena koje je izazvalo katastrofu. Do njega je i zanimljiva slika dubrovačkog kapetana Primorca i njegovog malog – 6 metara dugog – jedrenjaka kojim je sredinom prošlog [XIX.] vijeka [zapravo 1870.] preplovio Atlantski ocean od New Yorka od Liverpoola [i obrnuto 1871.], te time izazvao veliku senzaciju. U uzdužno poredanim staklenim ormarima [vitrinama] razvrstani su mnogobrojni pisani dokumenti, zapisnici i bilješke koje su na putovanjima i doživljajima bilježili naši stari pomorci.

Na drugom katu zgrade sabrano je staro oružje koje se upotrebljavalo u starom Dubrovniku. Tu je i razni kućni pribor, alat za pletenje mreža i alat nekih starih zanata koji su u prošlosti bili razvijeni. U posebnoj pregradi prikazan je uređaj starog brodogradilišta u Gružu. Sabrani su originalni uređaji i alati između kojih nije izostao ni mali top iz kojega bi brodograditelji ispalili metak [zrno, zapravo barutno punjenje] kada bi novoizgrađeni brod porinuli u more.

U posljednje vrijeme Pomorsko odjeljenje Dubrovačkog muzeja dopunilo je svoj dosadašnji inventar novim dragocjenim dokumentima. Odlukom Ministarstva pomorstva FNRJ muzeju je dodijeljen arhivski materijal nacionaliziranog poduzeća Dubrovačka plovidba [sada u Državnom arhivu u Dubrovniku]. Materijal sadrži slike iz pomorskog života, reljefe, pomorske geografske karte i dr. Mjesni Narodni odbor u Orebiću na poluotoku Pelješcu predao je muzeju potpuni arhiv bivšeg Pelješkog brodarskog društva [Pelješkog pomorskog društva, sada također u Državnom arhivu u Dubrovniku].

Uviđajući veliku znanstvenu i kulturno-povijesnu važnost i značaj ove ustanove, Gradski narodni odbor u Dubrovniku dodijelio je [Pomorskom] muzeju jednu povijesnu zgradu. U svojim novim prostorijama Pomorski muzej će se moći smjestiti i stručno razvrstati, te postati u pravom smislu riječi ogledalo napora naših predaka u pomorstvu i njihovih doprinosa kulturnom i ekonomskom napretku čovječanstva.“ (R. P. [Rudimir Roter-Progonski (?)], Dubrovački pomorski muzej, Jugoslovenski mornar, god. V. br. 4, Split, 1949, str. 162-163).

 

  1. P. [Rudimir Roter-Progonski (?)]

Prijepis (ponešto kroatizirao): Đivo Bašić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *