Socijalna dimenzija visokog obrazovanja potpuno izostavljena iz novih zakona

Nacrti Zakona o sveučilištu i Zakona o visokom obrazovanju ne spominju jednake mogućnosti i širu društvenu ulogu visokih učilišta.Institut za razvoj obrazovanja (IRO) izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da nacrti Zakona o sveučilištu i Zakona o visokom obrazovanju nigdje ne spominju načela jednakih mogućnosti niti socijalne dimenzije visokog obrazovanja. Donošenjem ovakvih zakona, Hrvatska bi ignorirala praksu brojnih zemalja EU u kojima se u zakonima o visokom obrazovanju naglašava načelo osiguravanja jednakosti u pristupu i dovršavanju studija za ranjive skupine (poput osoba nižeg socio-ekonomskog statusa, osoba s invaliditetom, pripadnika nacionalnih manjina, i dr.). Hrvatska bi također propustila priliku slijediti preporuke Bolonjskog procesa, u sklopu kojeg je upravo socijalna dimenzija izdvojena kao prva na popisu prioriteta do 2020. godine.
IRO smatra da je ovakav propust simptomatičan za nekvalitetan način izrade i raspravljanja zakona od strane predlagatelja, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ). Temeljite konzultacije prilikom izrade zakona su izostale, a javna rasprava o nacrtima zakona, koju je MZOŠ ograničio na samo 14 radnih dana, bila je neprihvatljivo kratka. IRO smatra da će se stavljanjem postojećih nacrta zakona u saborsku proceduru onemogućiti da Hrvatska dobije kvalitetan, demokratski i društveno osjetljiv zakonski okvir za visoko obrazovanje.
Socijalna dimenzija visokog obrazovanja podrazumijeva da visoka učilišta moraju imati važnu ulogu u smanjivanju društvenih nejednakosti na način da potiču veće uključenje studenata iz ranjivih društvenih skupina te da im otklanjaju zapreke za upis i dovršavanje studija.
Nacrt Zakona o visokom obrazovanju čak ni u svojim temeljnim načelima i ciljevima ne spominje kako visoko obrazovanje mora ima socijalnu dimenziju. Zakon ističe načelo „poštivanja i afirmacije ljudskih prava“ što je važno, ali nedovoljno konkretno ukoliko želimo posebno afirmirati jednake mogućnosti za ranjive skupine u visokom obrazovanju. Također ni Zakon o sveučilištu ne spominje socijalnu dimenziju.
Primjeri iz brojnih zemalja Europske unije pokazuju kako je uključivanje načela jednakih mogućnosti i/ili socijalne dimenzije u zakone o visokom obrazovanju standardna praksa. Francuski Zakon o obrazovanju naglašava ulogu sustava visokog obrazovanja u smanjivanju „društvenih i kulturnih nejednakosti“, dok austrijski Zakon o sveučilištima spominje kao jedno od svojih temeljnih načela ravnopravnost spolova, jednake mogućnosti te posebnu pozornost pridaje potrebama osoba s invaliditetom. Španjolska se posebno ističe kao primjer dobre prakse u svome Zakonu o obrazovanju, u kojem je izdvojeno cijelo potpoglavlje posvećeno „Pravednosti u obrazovanju“. Čak i među tranzicijskim zemljama se vodi računa o ovim načelima: mađarski Zakon o visokom obrazovanju spominje kao jedno od temeljnih načela sustava „proširivanje prilika za pristup visokom obrazovanju“, te jednake mogućnosti unutar sustava visokog obrazovanja.
Bez uključivanja ovih načela u zakonski okvir za visoko obrazovanje, Institut za razvoj obrazovanja smatra da postoji rizik da sustav visokog obrazovanja neće adekvatno raditi na rješavanju nejednakosti u visokom obrazovanju, odnosno promicati jednake mogućnosti. Ovo je posebno problematično u segmentu novog sustava financiranja visokog obrazovanja i sustava studentskog standarda. Nacrt Zakona predviđa s jedne strane naplaćivanje upisnina te s druge strane sustav studentskog standarda, ali bez spomena socijalne osjetljivosti ovih sustava. Naprotiv, može se iz nacrta Zakona protumačiti da je glavni kriterij za ostvarivanje potpore kriterij uspjeha, dok se u cijelosti ispušta navesti kriterij potrebe studenata.
Naposljetku, Institut za razvoj obrazovanja čvrsto vjeruje kako zakonska regulativa u visokom obrazovanju mora osigurati mehanizme koji će spriječiti bilo koji oblik diskriminacije. U tom smislu, Institut smatra da je neprihvatljivo da je iz novih zakonskih prijedloga izbačena antidiskriminacijska odredba koju sadrži trenutno važeći Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (čl.77), u kojoj se jamči ravnopravnost pristupa visokom obrazovanju „bez obzira na na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje, društveni položaj, invalidnost, seksualnu orijentaciju i dob”.
Budući da se radi o planiranju dalekosežne reforme sustava visokog obrazovanja, Institut za razvoj obrazovanja smatra kako bi budući zakonski okvir trebao počivati na načelima jednakih mogućnosti i socijalne dimenzije kao temeljnih vrijednosti sustava visokog obrazovanja. Također je prema istim načelima potrebno osigurati i usklađenost najavljene reforme sustava financiranja visokog obrazovanja i studentskog standarda.

iro.hr