FESTA SVETOG VLAHA I DAN GRADA DUBROVNIKA 2005
novosti
fotogalerija 2014
fotogalerija 2013
fotogalerija 2012
fotogalerija 2011
fotogalerija 2010
fotogalerija 2006
fotogalerija 2005
  - barjaci
  - relikvije
  - ljudi i nošnje
fotogalerija 2001-2004
program feste
dubrovnikportal.com
 
arhiv novosti
 

Fotografije sa procesije

Govor biskupa Uzinića

U susret sv. Vlahu, parcu Dubrovnika

O Svetom Vlahu

Povezao ih sveti Vlaho

ČESTITKE ZA FESTU SV. VLAHA

Crkveni program Feste sv. Vlaha 2013.

Izabrani su novi festanjuli

Završila festa...

Prigodno uz Festu

Pisma iseljenicima za Festu

Čestitka povodom feste Svetoga Vlaha

Prigodna čestitka

Festa 2012.

FESTA SVETOG VLAHA I DAN GRADA

Vremena o Sv. Vlahu

Gorica Svetoga Vlaha

Još slika sa Gorice

Završila je festa!

Malo slika sa Feste

Pogled s funjestre tete Vice

UZ FESTU SV.VLAHA: VEČERA OD KANDELORE ZA DUBROVČANE I NJIHOVE GOSTE

Tradicionalna dubrovačka tombula

Novi festanjuli kap. Vlaho Kulušić i Nikola Miloslavić

Šporki makaruli u Hiltonu

Eto, finula je i ova...

Učenici OŠ Lapad izradili barjak Sv. Vlaha

Uz domaće biskupe na Festu stiže i armenski biskup

FESTA SV. VLAHA Spremno sve osim klobuka

Slike sa Gorice i zatvaranja Feste

Zatvorila se Festa

Iz protokola DNŽ povodom Feste i Dana grada

Ston i proslava Sv. Vlaha

U susret Sv. Vlahu

Šporki makaruli u Hiltonu

FESTA 2009

Rock koncert za Svetog Vlaha

Josip Bersa, Dubrovačke slike i prilike. Dubrovnik, 1922

O svetom Vlahu našem Parcu

Niko Kučar - SVETI VLAHO

PORUKA DUBROVAčKOG BISKUPA ISELJENICIMA UZ FESTU SVETOGA VLAHA 2005.

Svečanost Sv. Vlaha

ČESTITKA GRADONAČENICE ISELJENIM DUBROVČANIMA U CIJELOM SVIJETU U PRIGODI FESTE Sv.VLAHA 2005.

ŠTOVANJE Sv.VLAHA u DUBROVNIKU

FESTANJULI - Ivo Prkoča i Frano Pitarević - Festa 2004.

 
 

O svetom Vlahu našem Parcu
Mučenik sv. Vlaho na latinskom Sanctus Blasius rodio se u Sebasti u ondašnjoj Maloj Armeniji kojom je upravljao Rim, to je današnji grad Sivas u središnjoj Turskoj. Narod i svećenstvo su ga izabrali za biskupa nakon smrti njegova prethodnika.

Mučenik sv. Vlaho na latinskom Sanctus Blasius rodio se u Sebasti u ondašnjoj Maloj Armeniji kojom je upravljao Rim, to je današnji grad Sivas u središnjoj Turskoj. Narod i svećenstvo su ga izabrali za biskupa nakon smrti njegova prethodnika. Dioklecijan je za vrijeme svoje vladavine 313. g. proglasio u rimskom carstvu opći progon kršćana. Taj progon se nastavio i za vrijeme Licinije. Za to vrijeme sebatski se biskup skrivao po planinama Kapadokije. Za svoj dom izabrao je osamljenu i tamnu pećinu iz koje je oprezno izlazio samo noću da dijeli utjehu mučenim i nesretnim kršćanima. Bog mu je dao moć da postane prijatelj sa divljim zvijerima. One su mu donosile hranu a za uzvrat on ih je liječio.

Agrikolaus koji je u to vrijeme bio rimski upravnik u Sevastu, izmišljao je najokrutnije muke protiv biskupa. Divlje zvijeri je puštao da izvode svoju «igru» sa kršćanima. Jednog dana naredio je vojnicima da ulove što više zvijeri. Nakon dugog traženja naišli su na pećinu ispred koje su mirno stajale divlje zvijeri a sv. Vlaho je molio među njima. Vojnici su se sutradan vratili po njega na zapovijed Agrikolausa. Mirno ih je dočekao. Vijest se brzo proširila pa su svi kršćani izašli iz skrovišta da ga još jednom vide. Putem do grada propovijedao je a mnoštvo ljudi ga je pratilo. Sv. Vlaho je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Kad bi spustio ruku na bolesne odmah bi im se vratilo zdravlje. Na tom putu priđe mu uplakana majka sa djetetom u naručju. Kroz suze mu ispriča kako je djetetu zapela u grlu riblja kost, molila ga je da ga spasi. Na to. Sv. Vlaho spusti ruku na grlo djeteta, prekrsti ga i pozove Svemogućeg da se kost izlomi i da se dječaku vrati zdravlje. Molio je da se to isto uvijek učini svima koji bi ga u bolesti grla molili u njegovo ime. Dijete ozdravi, mati se zahvali sv. Vlahu i uputi se kući.

Nedugo zatim pred njega dođe stara udovica i ispriča mu kako joj je vuk ugrabio mlado prase koje je čuvala. On je umiri, a u to je došao vuk i vratio živo i zdravo prase. Kad je doveden u Sebastu, Agrikolaus je od njega zatražio da se odrekne vjere. Na to mu je sveti biskup odgovorio:»Ispovijedam Krista i ne mogu se klanjati krivim bogovima.» Na to Agikolaus naredi da ga muče. Hrabro je podnio sve muke i još reče:»Jadniče, ako misliš da ću s bičevanjem iznevjeriti Krista, varaš se jer on mi je na pomoći!» Gradom se pročula vijest o njegovoj ustrajnosti. Udovica kojoj je pomogao, odluči ubiti prase. Skuhala je glavu i noge od prasca sa zeljem i odnijela u tamnicu. Donijela mu je još i svijeću da mu svijetli u zatvoru. On je primi i uzme malo jela, prorokova joj svoje brzo mučeništvo i smrt. Zamolio je da mu za uspomenu pali svijeće i da za svog života nastavi pomagati siromašnima. Obećao joj je blagoslov gospodina Boga i da će svatko tko se povede za njenim primjerom primiti isti blagoslov.

Nakon par dana Agrikolaus naredi da se sv. Vlaho objesi i da se oštrim željeznim češljevima za vunu dere od glave do pete. Uza sve to viseći s grede svom krvniku je rekao:»Ne marim za muke jer mi je Bog na pomoći!» Putem do tamnice iz njega je tekla krv koju su sedam žena kupile krajevima svojih haljina i maramama. Stražari su shvatili da su i one kršćanke, zarobili su ih i odveli pred Agrikolausa. Nagovarao ih je da se preobrate, na to su ga one zamolile da ih pusti na jezero da se operu kao bi bile čiste za primanje nove vjere. Stražari su ih poveli, a sa sobom su ponijeli kipove svojih bogova. Žene su uzele te kipove i bacile ih u jezero. Za to su bile kažnjene poput sv. Vlaha na isti način. Uz njih su bila i djeca koja su promatrala te muke. One bez boli podnesu muke uz pomoć Svevišnjeg. Nakon toga krvnik naredi da im se odrube glave a djeca bace u tamnicu sa sv. Vlahom. Sutra dan naređeno je da se na vrat sv. Vlaha veže kameni žrvanj i da ga se baci u jezero. Kad su svi došli do jezera sv. Vlaho se uputi po vodi kao po tvrdoj zemlji, na sredini jezera reče:» Ako i vaši bogovi imaju iste moći dođite i vi!» U tom trenu obasja ga jaka svjetlost, pojavi se anđeo i pozove sveca da primi vječnu slavu. A ljutiti Agrikolaus naredi da se sv. Vlahu i djeci odrubi glava. Na stratištu on klečući uputi molitvu Bogu. Molio ga je da svi koji razbole grlo a zazovu njegovu pomoć pred Bogom da im usliši molitve. Iznad njega se pojavilo svjetlo i začu se glas:»Ja sam Bog koji se te dosad proslavi, unaprijedit ću te još većom slavom, svoju milost ću udijeliti onima koji budu slavili tvoju uspomenu !»

Nakon tih riječi odsjekoše glavu sv. Vlahu i djeci. To se dogodilo u veljači 317. godine Kad je Konstantin je pobijedio Licinija, kult sv. Vlaha širio se cijelim kršćanskim svijetom.

 
festa