|
Stvrdnute jesenje ceste,
vraćaju me tebi, tvom dalekom
životu onih već prastarih dana, punih
svjetlosti neke, nepromjenljive.
Tvoj hod pozdravlja mnoštvo
znanih glasova i blagi povici
u mirnoći jer je ljepota djetinja
otela tvoje oči.
Ovo je jutro duga trajanja i nebeski
zid neprestance strepi
nad tvojim nevinim korakom.
Preveo s talijanskog Mario Kopić
In memoriam
Le strade inurite dell'autunno
mi riportano a te, al tuo lontano
vivere ormai in giorni antichi, pieni
di una luce che non muta.
Il tuo cammino salutano tante
voci familiare e gridi tranquilli
nel sereno che una meravigla puerile
s'e impadronita dei tuoi occhi.
E una mattina cosi lunga e il muro
del cielo trema continuamente
sul tuo passo innocente.
|