|
I
Najveće sunce s jedne strane
a s druge mlad mjesec
daleko u sjećanju kao one grudi.
Između njih jaz zvjezdane noći
potop života.
Konji na gumnima
galopiraju, znoje se
povrh rasutih tjelesa.
Sve ide tamo
i ova žena
koju si na tren vidio lijepu,
svija se, ne odolijeva, već pokleknu.
Sve melju žrvnji
i sve se pretvara u zvijezde.
Uoči najdužeg dana.
Jorgos Seferis, Sabrane pjesme, preveo Zoran Mutić, Sarajevo, PEN Centar BiH, 2001., str.304
|