Input your search keywords and press Enter.

Otvorenje izložbe Mirne Kutleše “Vrt u Ogledalu”

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe Mirne Kutleše “Vrt u Ogledalu” u utorak, 21. svibnja  u 20 sati u Galeriji Flora. Izložba se može pogledati do 8. lipnja svaki dan od 16 do 21 sati.

Ideja vrta utjelovljuje jedan od bazičnih arhetipova zapadne civilizacije, preuzet još od naroda Starog Istoka, a presudna je i za razumijevanje povijesti naše svjesnosti.

Naravno, tu se ne misli na bilo koji, već na rajski vrt. Misli se na predodžbu raja na zemlji iz kojeg smo protjerani i u čije se utopijsko okrilje otada pokušavamo vratiti. Izgon iz rajskog vrta mitska je slika o trenutku kada u bezbrižnost našeg nesvjesnog uma (kojeg smo do tada dijelili sa životinjskim svijetom) ulazi svijest, kada sveprožimajuću jednost egzistencije počinju zamjenjivati kontrastne dvojnosti dobra i zla, reda i kaosa. To je trenutak kada gubimo vječnost u korist smrtnosti, kada smo primorani početi raditi i žrtvovati svoj sadašnji trenutak za opstanak u budućnosti. Općenito, to je trenutak s kojim započinje poimanje vremena – onog što je bilo, što je sada i što će biti.

Možemo li tu kozmoginijsku sliku rajskog vrta kao ‘mjesta’ iz naše dubinske psihologije prepoznati u vrtovima naše realnosti? Možemo li promatranjem tih ‘suradničkih’ tvorevina čovjeka i prirode naučiti nešto o sebi?

Umjetnica Mirna Kutleša kroz nekoliko se svojih dosadašnjih radova (Tihi rad, Daydreaming) bavila umjetničkim dekodiranjem botanike. Karakteristike njenog rada očituju se u bilježenju suptilnih i oku često skrivenih manifestacija biljnog svijeta. Sve to ne prozlazi iz Mirnine potrebe za deskripcijom, već potrebe za razotkrivanjem prirodnih obrazaca u kojima se i sami možemo ogledati.

U postavu Galerije Flora nailazimo na prostornu instalaciju sačinjenu od papirnate role koja se od stropa odmotava prema podu. Na papiru su zabilježeni primjeri iz biljnog svijeta čija je cjelovitost reprezentacije stupnjevana pa negdje vidimo samo list, drugdje listove sa stabljikom, a ponekad i čitavu granu ili grm. Također, biljni motivi zabilježeni su u različitim stadijima svojeg rasta, od nicanja, grananja pa sve do odumiranja. Zabilježeni su s naznačenim kontekstom (primjerice u prostornoj perspektivi ili sa žicom koja im olakšava rast), ili plošno na bjelini, posve izolirani od svojeg izvornog okružja.

Iz mnogostrukih pojavnosti vrta, Mirna apstrahira te na površinu izvlači hijerarhijske strukture te suprotstavljene dvojnosti. U vrtu prepoznaje mjesto na kojem se ravnoteža istovremeno uspostavlja i gubi, mjesto susreta reda i kaosa, kulture i prirode, materijalnog i duhovnog, rada i odmora. Reduciranim likovnim jezikom Mirna ponavlja tradicijske obrasce koncipiranja orijentalnih vrtova (a onda i orijentalnih tepiha) kao simboličkih reprezentacija čitavog svijeta. Vrt kao mikrokozmos, kao najmani dio svijeta i njegova sveukupnost reći će Michel Foucault. Ujedno, Foucault će u vrtu prepoznati jednu od najstarijih heterotipija – mjesto višestrukih i često nepomirljivih značenja u kojem se sav preostali svijet zrcali, propituje i transformira.

Spomenuta prostorna instalacija Mirne Kutleše ne označava stoga kraj već samo početak umjetničkog, dijalektičkog i autorefleksivnog procesa koji će se očitovati u svakodnevnom bilježenju bilja te produciranju botaničnog dnevnika. Za boravka u Dubrovniku Mirna će se kretati od naznačene sveukupnosti vrta ka specifičnosti pojedinačnog; od totaliteta vrta iscrtanog na papirnatoj tapeti galerijskog interijera do bilježenja biljaka in situ, u galerijskom vrtu. Ona će u dubrovačkom vrtu zrcaliti, propitivati i transformirati našu stvarnost; jedan svijet pretočit će u drugi. Hoće li njen rad biti manualan ili konceptualan? Biti će smislen.

Ne želim da mi ruke budu uposlenije nego što je potrebno. Moju glavu čine ruke i noge. Osjećam da su u njoj sabrane sve moje najbolje sposobnosti. Nagon mi kaže da je moja glava organ za rovanje, kao što se neki stvorovi koriste svojim rilom i prednjim šapama, i njome ću prokopati i izrovati sebi put kroz ova brda. Mislim da je najbogatija žila tu negdje, sudim tako prema rašljama i rijetkim isparenjima; I tu ću početi kopati.

 

— Vana Gović

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *