Input your search keywords and press Enter.

Otvorenje izložbe Aleksandra Bezinovića “Zaboravljene lozinke”

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe Aleksandra Bezinovića “Zaboravljene lozinke” 28. srpnja 2020. u 20 h sati u Galeriji Flora. Izložba se može pogledati do 15. kolovoza

 

Ciklus kojim se Aleksandar Bezinović drugi put samostalnom izložbom predstavlja dubrovačkoj publici naizgled je potpuno drugačiji od ranije predstavljenih radova –u recentnom ciklusu, primjerice izostaje bilo kakva figuracija i, gotovo u potpunosti, izostaje boja. Pa ipak, problematiziranje
samog slikarskog medija i stalna međuigra između stvaranja i rastvaranja, nastajanja i nestajanja, imanentne su i starijim i predstavljenim novim apstraktnim slikama, koje umjetnik enigmatski naziva „zaboravljenim
lozinkama“.

Bezinović u ovim monokromatskim radovima, ponovno barata sa suprotnostima – ravne linije i lazurni namazi u stalnom su dijalogu s oblinama, iskrzanim potezima, ukazivanjima na materičnost, fizičnost
kako podloge, tako i aplicirane boje. Likovni sustav je zatvoren samo onoliko koliko treba odstupanjima da ukažu na njegovu nedovršenost i nesavršenost, a opći dojam je slojevitost koja inducira energijom te
reducirane posne oblike.

Prepoznatljivi figuralno-simbolički motivi ranijih slika iščezavaju i Bezinović nas vodi u svijet geometrije; počinje od savršenog oblika – kruga da bi ga potom umnožio, prepolovio, doveo u suodnos s jedva vidljivom linearnom mrežom i formatom samog platna.
Postavljanje kružnica u zadani format i njihovo povezivanje kako u nove tako i ponavljane forme podsjeća na dešifriranje nekakvog nepoznatog i magičnog sustava, otvaranje i zatvaranje novih prostora unutar slike.Na prvi pogled su vrlo slični ali nakon dužeg promatranja razlike postaju značajnije od sličnosti. (A.B.)

Element korozivnosti, nagrizanja, uveden na gotovo alkemičarski način u ranije radove (sam je inicirao procese korozije na čeličnim pločama) više je ili manje prisutan na svim ovdje prikazanim slikama – materija
sapeta linearnom mrežom se rastače i podložna je nestajanju, linije se podebljavaju u igri otkrivanja zamršenih kodova konstrukcije, boja se ljušti, pa čaki i podloga nije bijela već poprima žućkaste, blijedosmeđe tonove sa zelenkastim proplamsajima.Varijacije koje dekonstruira i ponovno konstruira oblikuju sustav koji je sličniji nekom zaštopanom starinskom
mehanizmu prekrivenom rđom nego virtuoznostima geometrijskih sustava koje pronalazimo u klasičnoj geometrijskoj apstrakciji, premda se asocijacije na Kniferove meandre ili apstraktne skulpture Vojina Bakića pridružuju komparativnom likovnom polju u koji sam umjetnik smješta
arhajsko i geometrijsko slikarstvo na grčkim vazama i umjetnost kaligrafije.

U međuodnosima linije i teksture, u razotkrivanju odnosno ponovnom
konstruiranju geometrijskih kodova umjetnik, kako sam kaže, radnim
procesom nagoviještava promatraču da je ono skriveno važnije nego ono vidljivo-očigledno. Ukoliko opet povučemo paralelu s ranije prikazanim radovima, jasno je da iščeznuće figuralnih motiva s platna oštrije usmjerava pogled promatrača na odnose proporcija, bjeline i zatamnjenih dijelova,
punog i praznog, odnosno na čiste likovne zakonitosti koje Aleksandar Bezinović nesmanjenom žestinom istražuje u svom slikarskom procesu stvarajući zamršene „petlje“, sugestivne strukture koje iniciraju prostore zamišljaja i područja refleksije.
—Rozana Vojvoda

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *