Input your search keywords and press Enter.

Zavičaj, naše male atlantide

Svečano otvorenje izložbe slika poznatog hrvatskog umjetnika Ivana Andrašića, pod nazivom “Zavičaj, naše male atlantide”, održat će se danas 25. svibnja u 19 i 30 sati u prostorima Galerije Sebastian.

Izložbu će otvoriti povjesničar umjetnosti Ivan Viđen.

Ivan Andrašić rođen je 21. prosinca 1959. u Molvama, gdje je pohađao osnovnu školu, dok je Gimnaziju završio u Đurđevcu. Diplomirao je 1983. na Odsjeku za pegagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od mladenačkih dana posvećen je slikarstvu, prešavši dug i temeljit razvojni put od naivističkih prizora podravskog krajolika, običajnih i rustikalnih uprizorenja, do istančane varijante impresionističkih slika na staklu i posebice u akvarelu. U profinjenoj tonskoj skali, te neponovljivim atmosferskim kretanjima i promjenama, kao i odmaku od naglašene rustikalnosti u korist liričnosti, postaje potpuno zaseban i izniman autor podravske slikarske scene. Od osamdesetih godina prošlog stoljeća intenzivno se bavi i grafičkim izrazom. Crtež mu je čist, elegantan, kompozicijski razvijen, također izvan ma – nirizma naive. Ostvario je nekoliko grafičkih mapa u suradnji s eminentnim književnim autorima, ističući se posebice kao sinergijski usklađen ilustrator književnih djela. Veoma rano, daleke 1971. započinje izlagati u zemlji i inozemstvu. Do danas je priredio osamdeset samostalnih izložaba, te nekolko stotina skupnih, diljem Europe, Sjedinjenih Američkih Država i Kanade, gdje je boravio na studijskim putovanjima. Danas se mnoge njihove slike nalaze širom svijeta, u galerijama, muzejima i privatnim kolekcijama. U obiteljskom skladu i kreativnoj atmosferi sudjeluju njihove dvije kćeri, Patricija i Izabela, produžavajući obiteljsku tradiciju plodnog i kreativnog života. Ivan Andrašić član je umjetničko strukovnih udruga DNLUH-a (Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske) i ZSUH-a (Zajednice samostalnih umjetnika Hrvatske).

Zavičaj, naše male atlantide

Ma koliko bili tvarni i opipljivi naši su zavičaji Atlantide, te uvijek iznova ronimo do dna, ne bismo li pronašli kakav obris i oris, puteljak i zavijutak, što vodi do mjesta zakopanog blaga, naših prvih uspomena. Slikar Ivan Andrašić već tri desetljeća kistom oživljava tu atlantiđansku priču, najprije na staklu, u bliskom mu okružju hlebinske škole, a potom u akvarelu, oslobodivši se naiviteta kao ultimativne kategorije. Njegovi su krajobrazi mahom viđeni iza nevremena, kad se ispadala teška pljuštavica i pokidala gusta nebeska mrena, te su boje sinule kao gušteri i gatalinke, baršunaste lucerke, divlji jorgovani u šumi i šaranove ljuske na dravskom sprudu. Čini se da je svoju umješnost slikar učio od hortenzije: u cijelim nizovima akvarelističkih bilješki ljubičasto izbljeđuje do škrobnog plavila i sive sapunaste lužine. Pozornost će mu mahom privući jutra i predvečerja, one rubne i granične ure, kad raspršeno svjetlo vlada nad objektima, preslagujući ih stalno u nove kombinacije…

Božica Jelušić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *