Input your search keywords and press Enter.

Stvarnost: Izumire li istraživačko novinarstvo?

Istraživačko novinarstvo razotkriva informacije koje se svjesno skrivaju, a od iznimnog su javnog interesa.

Teme su najviše vezane za skandale u politici i gospodarstvu, ali i za mafiju, biznis, crkvu –dakle, javni sektor gdje postoje naznake nepravde ili otimačine vezane uz novac.

Novinar istraživač rješavajući važnu društvenu zagonetku, prikuplja informacije i stvara logičnu priču. To je izuzetno težak posao, jer često radi u tajnosti dugo vremena dok sve informacije ne prikupi i potvrdi istinu svojih izvora. Također to je posao koji nema određene formule za uspjeh unatoč svim naučenim tehnikama istraživanja. Urođeni dar inteligencije uz motivaciju i upornost, može dati izvrsne rezultate, neovisno o naobrazbi.

Baza je zaključiti postojanje problema o kome se šuti ili je potpuno nejasan. Najvažnije je uočiti nepravilnosti, nečiju laž, zataškavanje ili neki nelogičan slijed događaja. Zatim se osmišljava tehnika na koji način se pristupa istrazi, koji su nužni kontakti te koga će se usput morati žrtvovati. To podrazumijeva odvojiti pozitivne i negativne aktere priče. Zatim stalno provjeravanje prikupljenog materijala i slaganje priče s pristizanjem svježih informacija. Na kraju se javno optužuje krivac i podnose svi dokazi na uvid mjerodavnim službama.

Svim nemoralnim pričama uzrok je zajedničko ispreplitanje tri komponente: novca, moći i strasti. Ključno je staviti se u glavu onom koga se istražuje i tako slijediti tragove. Izvori za njihov pronalazak su : drugi ljudi, dokumenti i naše osobno opažanje. Sva tri su jednako važna za zaključnu priču. Također je bitno poznavati stručnjake za određena područja. Na primjer ako istražujemo štetnost određenog lijeka, potrebno je poznavati nekog stručnjaka na tom području. On bi nam kao kompetentna osoba objasnio koliku dozu otrova sadrži i koliko je uistinu štetan. Tako da su kontakti nužni u više pogleda.

U Hrvatskoj je istraživačko novinarstvo jako slabo razvijeno. Osnovni razlog je način na koji funkcioniraju redakcije. Nisu hrvatski novinari bez ideje ili motiva da pronađu uzrok neke društvene katastrofe, ali su njihovi nadređeni više usredotočeni na brzu zaradu i stoga ne trpe dugotrajna istraživanja koja iziskuju mnogo novca.

U zapadnim društvima postoje redakcije isključivo istraživačkih novinara koji i po nekoliko mjeseci rade na nekoj priči i normalno primaju plaću. Ako se priča pokaže lažnom iz nekog razloga, prelaze na drugu i tako dalje. Hrvatsko društvo još nije osvijestilo mogućnosti koje pruža istraživačko novinarstvo. Koncept društva blagostanja gubi se u svakodnevnim glasinama iz žutog novinarstva i utrci za bilo kakvom brzom vijesti. Ozbiljne priče koje utječu na cjelokupni život ostaju nedostupne javnosti.

Kristina Đuraš

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *