

Razlog bježanja od odgovornosti leži u činjenici da se realno stanje Dubrovnika mora sakriti od očiju javnosti jer – „mi živimo od turizma“. Točno je da živimo od turizma, ali kakvog!?
Zašto se onda uporno gura ovaj model dubrovačkog turizma – zato jer to odgovara nekolicini koja upravlja Gradom. Odgovara onima koji su se unaprijed obvezali na neke aranžmane.
A izlaza nema, koliko god se tzv. Respect the City trudio poboljšati inozemnu reputaciju Dubrovnika, jer stvarnost je posve drukčija. Jedan od dokaza te nesretne stvarnosti je i međunarodna studija Udruge “Transportation and environment” koja je provela istraživanja o zagađenju zraka u europskim kruzerskim određištima i koja ukazuje na katastrofalnu razinu zagađenja u Dubrovniku. I čini se da je uzalud što Srđ je Grad, Srđ je Naš i ostale udruge koje brinu o okolišu neprestano, godinama i godinama govore, jer se po običaju naši ljudi probude kad, nažalost, bude kasno.
No, je li moguće drukčije i pokazuju li Dubrovčani konačno i pozitivne pomake? Pogledajte samo primjer stanara poteza oko Belvedera; nakon što su izašli na ulice i pokazali zube, nakon što su pokazali građansku hrabrost u borbi za javni interes, krenuli su s akcijama uređivanja okoliša Belvedera i kakvi su rezultati – izvanredni! Ljudi se sve više okupljaju na Belvederu, vraćaju se onamo kamo pripadaju, svome gradu i svojoj obali, svome moru, druže se, brinu o zajedničkom prostoru.
Srđ je Grad