Input your search keywords and press Enter.

Spomen na Ivana pl. Saraku, velikog dobrotvora Dubrovačkih muzeja

Ovaj spomen posvećujemo velikom dobrotvoru Dubrovačkih muzeja – dubrovačkom vlastelinu Ivu
Saraki, koji je preminuo na današnji dan prije 70 godina.
Plemeniti se Saraka svojom velikodušnom gestom upisao na listu najvećih donatora Muzeja
oporučno mu ostavivši gotovo svu svoju vrijednu pokretnu imovinu izrazite kulturno-povijesne i
umjetničke vrijednosti koja i danas oplemenjuje ambijentalni postav Kneževa dvora.
Saraka je bio jedan od posljednjih pripadnika vladajućeg sloja nekadašnje dubrovačke države i
osebujna pojava građanskog Dubrovnika kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća. Iako rođen više od pola
stoljeća nakon ukinuća Republike, nije prihvaćao „novo doba“ i njegove tekovine već je živio „u
Republici“ i za Republiku ponosno čuvajući i rado prenoseći svojim sugrađanima i gostima Grada
usmenu predaju o tradiciji i slavi domovine svojih predaka.
Unatoč njegovoj osebujnosti, Dubrovčani su mu iskazivali razne počasti imenujući ga, između ostalog,
za kuratora Dubrovačke biblioteke, počasnog kustosa Dubrovačkog muzeja, odbornika Dubrovačkog
učenog društva Sv. Vlaha. Njegovim se likom historiografija nažalost nije bavila, a jedini posvećen mu
članak objavio je Hrvoje Ivanković u Lietaru 2015. godine.
Ivan Lujov Saraka (1874. – 1948.) preminuo je 4. travnja 1948. u dobi od 74 godine. Kako nije imao
nasljednika, ondašnja Uprava Dubrovačkog muzeja izdala mu je osmrtnicu na kojoj je objavljena
tužna vijest da je preminuo njihov „zaslužan promicatelj i počasni kustos, Ivo Saraka, vlastelin
dubrovački“.
Među njegovom vrijednom ostavštinom Dubrovačkim muzejima posebno se ističu raskošni kabinetski
ormarić s kraja 17. stoljeća, intarzirane komode iz 17. i 18. stoljeća, slike starih majstora, portreti
Marina Getaldića i Stjepana Gradića, portretne minijature predaka roda Saraka, brojne grafike,
vrijedne stare knjige, srebrni jedaći pribor, servisi za jelo. Većina ostavštine se i danas može vidjeti u
stalnom postavu Kulturno-povijesnoga muzeja.
Prema dubrovačkim kroničarima, Sarake su u Dubrovnik doselile iz Huma početkom 12. stoljeća.
Jedan su od najmanje utjecajnih, ali dugotrajnih dubrovačkih vlasteoskih rodova koji je pripadao
Gundulićevom klanu. Svoj su vrhunac doživjeli polovicom 15. stoljeća, nakon čega počinje i njihov pad
uzrokovan epidemijama kuge, ali i pogibeljima u velikom potresu 1667. godine. Početkom 20.
stoljeća dio članova roda se odselio iz Dubrovnika, dok su ostali izumrli. Posljednji je član, Ivan Lujov
Saraka, umro 1948. godine.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *