Input your search keywords and press Enter.

Slovak Ján Bahýl’ – obnovitelj tvrđave Imperijal na Srđu

Slovak Ján Bahýľ (25. svibnja 1856. – 13. ožujka 1915. [1916.]), u matičnim zapisima kao Johann Bahil, u literaturi i kao János Bahily, bio je izumitelj i inženjer. Specijalizirao se u domeni vojne inženjerije i izgradnje, te su mu od posebnog interesa bila leteća plovila, a priznali su mu i patent (inačice) helikoptera (zrakomlata). Rodio se u seljačkoj obitelji u mjestu Zvolenská Slatina (bivša Velika Slatina, Nagy Szalathna), tadašnjoj Kraljevini Ugarskoj (danas Slovačkoj). Pohađao je osnovnu školu u rodnom mjestu i srednju školu u Zvolenu, a kasnije višu vojnu strukovnu školu za inženjera građevinskog smjera uz posebni naglasak na vojne utvrde. Diplomirao je tehničko crtanje na akademiji (za rudarstvo) u Banskoj Štiavnici (Selmecbánya) 1869. godine.
Vojni rok služio je u Lučenci i Komárni gdje je iskazao neke inspirativne ideje i tehnička poboljšanja za ugarsku vojsku na području inženjerije i gradnje. Nakon diplomiranja pridružio se ugarskoj vojsci gdje su nadređeni uočili njegove tehničke sposobnosti i potom je premješten je u tehnički odjel. Nova dužnost omogućila je Jánu Bahýľu pohađanje Vojne akademije u Beču (1871.-1876.) gdje je i diplomirao i postao poručnik.
Od 1876. do 1878. radio je kao vojni graditelj u Lavovu i Krakowu, a od 1880. do 1890. radio je u Harkovu, Petrogradu i Kijevu. Tamo je radio na projektima za vojne građevine i utvrde, a za neke od njegovih izuma i patenata pohvalio ga je i austrijski car. Kao građevinski inženjer radio je u austrijskom dijelu Poljske (Galiciji), a do 1895. godine u Dalmaciji. Tada se preselio sa svojom obitelji u Bratislavu.
Izvanredan tehnički talent omogućio mu je rješavanje niza različitih problema u pogledu vojne problematike, vojnih građevinskih strojeva, inženjerije i sl. Izradio je niz prijedloga za poboljšanje artiljerijske tehnologije i željezničkog prometa, te se od 1888. godine bavio problematikom automatskog vlakovnog povezivanja. Zrakoplovnu izložbu u Beču posjetio je 1888. godine gdje se upoznao s problemima zrakoplovstva koji su tada bili u povojima. Ján Bahýľ je 1894. izradio konstrukciju helikoptera (zrakomlata) kojeg pokreće ljudska snaga. Car Franjo Josip izdao mu je 13. kolovoza 1895. patentnu listinu (ispravu) br. 3392.
Tijekom vojne službe Bahýľ je razvio brojne izume od kojih su mnogi uključivali hidrauliku. Financirao je svoj prvi izum – „parni tank“ (parospremnik, kotao) koji je otkupila ruska vojska. Ukupno mu je priznato 17 patenata, uključujući tank-pumpu (crpku), topli zračni balon kombiniran sa zračnom turbinom, prvi („benzinski“) motorni automobil u Slovačkoj (zajedno s Antonom Marschallom), lift u dvorcu Bratislave, umetnute pločice za bolju učinkovitost goriva, patent za korištenje nagiba prijenosne mreže za proizvodnju električne energije i dr. Izradio je jedan od najranijih modela helikoptera (zrakomlata) kojeg je razvio rabeći pogon motora s unutarnjim izgaranjem. Konstrukcijski poboljšanu inačicu helikoptera izgradio je 1901. godine i ona je više puta podignuta na visinu od pola metra, a 1903. godine do 1.5 m. Još 5. svibnja 1905. inačica tog zračnog plovila dosegnula je visinu 4,3 m i letjela 1.615 m.
U Austriji su tek 1916. godine pokuse zrakomlatima za izviđanje i korekciju artiljerijske vatre vršili pilot balona Stefan Petróczy, te Theodor Karman koji je kasnije bio profesor aerodinamike na California Institute of Technology u SAD-u. (Vojna enciklopedija, sv. 3, II. izdanje, Beograd, 1972, str. 409, gdje se uopće ne spominje Slovak Ján Bahýl’).
Tako je još u razdoblju 1901.-1903. godine izradio u Marschallovoj radionici Bahýľov poboljšan model helikoptera (zrakomlata) nazvan „Avion“ i prezentiran u Budimpešti u svibnju 1905. godine. Mađarski ured za izvještavanje o njemu donosi izvješće u siječnju 1906. godine, ali sudbina tog helikoptera (zrakomlata) nije poznata. Nije šire poznata ni činjenica da je sa Antonom Marschallom konstruirao 1895. -1897. godine prvi automobil s benzinskim motorom i akumulatore u Slovačkoj. Umro je zaboravljen u Bratislavi 1915. godine [ponegdje se zna naći 1916. kao godina smrti].
Časnik Austro-Ugarske vojske, Slovak Ján Bahýl’, služio je u Dubrovniku od 1890. do 1891. godine, gdje je dizajnirao mnoge vojne instalacije i utvrde, te bio na čelu njihove izgradnje jer je poslan za pregledati obrambene mogućnosti grada. Kao vojni inženjer uložio je napore za obnoviti tvrđavu Imperijal koja je tada bila u ruševnom stanju, te kako bi Dubrovnik bio zaštićen od mogućih napada. Sto godina kasnije ta tvrđava bit će itekako važna za Dubrovnik u Domovinskom ratu.
U Bratislavi se 1892. godine oženio Rozálijom Schwanzerovom, kćeri bogatog vinskog uzgajivača iz Rače, s kojom je imao dvije kćeri (Fridu i Vilhelminu) i sina Gustava. U „jugoslavenskom Trebeníku“ (Trebinju?) služio je 1892. do 1895. godine. Predsjednik je Zrakoplovne organizacije u Bratislavi bio od 1895. do 1914. godine. U Bratislavi je također projektirao i izgradio (jedno)katnicu u ulici Holubyho. Pokopan je na groblju blizu „Kozjih vrata“ (Kozej bráne) u Bratislavi. O njemu je snimljen i dokumentarac “Osvajač Edisona” 1978. godine. (Izvor: Internet, Wikipedia i dr.).
Kao važnog Slovaka spominje ga i čuveni hrvatski kolekcionar u Slovačkoj, Branko Stapar-Agramer (1939.-2009.) u dokumentarnoj emisiji „Portabl muzej“ iz 2009. godine, te je Agramer u Svetom Jurju blizu Bratislave (Požun), gdje je i pokopan, ostavio mali muzej o hrvatskoj dijaspori.

Đivo Bašić

jan

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *