Putopis: Dvije strane Irske

Objavljeno prije 12 mjeseci  -  - 12mjeseci ago 56


Gledajući kartu irskog otoka, većina bi vjerojatno izvukla zaključak da su dvije strane Irske ona sjeverna koja pripada Ujedinjenom Kraljevstvu i ona južna koja je samostalna. Ipak, u ovom putopisu radi se o zapadnoj i istočnoj strani Irske, kako u fizičkom tako i u mentalnom smislu.

Iz Dubrovnika avionom moguće je doći direktno u Dublin avioprijevoznikom Aer Lingus. Cijena karata za 10. mjesec bila je iznenađujuće niska, moguće jer se radilo o posljednjem letu ove sezone. Srećom, trenutno se priča o opciji produženja ove linije kroz cijelu godinu, što bi bila odlična prilika za ove dvije međusobno prijateljski nastrojene države.

Let traje 3 ipo sata, a mnogi bi se mogli, kao u mom slučaju, prevariti i prema vremenu na avionskim kartama misliti da se radi o 2 ipo sata jer se u Irskoj vrijeme vraća za 1 sat. Let s Aer Lingusom bio je ipak jako ugodnih 3 ipo sata i već se u avionu mogla lagano osjetiti irska atmosfera zbog iznimno simpatičnih i pristojnih stjuardesa i pilota. Po dolasku na aerodrom sve ide jako brzo, a ispred su autobusne stanice za centar Dublina ili neke druge dalje destinacije, kao što je bila moja, Galway. Vožnja autobusom je trajala oko 3 sata zbog gužve u prometu u petak navečer, dok inače traje oko 2 ipo sata. Ovdje je korisno spomenuti da, ako je takav slučaj, svugdje spominjete da ste studenti jer je već ovaj shuttle bus bio duplo jeftiniji za studente, kao što su još mnoge stvari diljem Irske. Rijetko tko će uopće pitati za dokaz, ali dobro ga je imati uza se za svaki slučaj.

Nešto što je možda također dobro spomenuti da se prikaže mentalitet Iraca je prva situacija kojoj smo svjedočili po izlasku iz aerodroma. Među silnim ograncima ceste i autobusnim stanicama, jedan autobus se pokušavao okrenuti i stražnjim dijelom se zabio u jednu od stanica. Nije bilo nikoga u autobusu ni u stanici. Ništa se nije dogodilo osim što se ograda malo nagnula i slomio se jedan dio prozora stanice. Unatoč tome, desetak ljudi je trčalo prema autobusu i preskakalo ogradu da provjeri je li vozač u redu i treba li ikome pomoć. Takvo nešto je definitivno bilo osvježavajuće za vidjeti.

Po dolasku na kolodvor u Galwayu, sve je više-manje blizu ili je dobro povezano autobusnim linijama. Naš guest house je bio jako blizu, pa smo ostatak večeri iskoristili za kušanje irske pive. Domaća piva u Galwayu se zove The Galway hooker, ali teško je gledati Guinness u svačijoj ruci i ne naručiti baš njega. Razlika između krivo i ispravno natočenog pinta Guinnessa je neopisiva. Ironično je što je naš krivo natočeni čak skuplji od njihovog ispravno natočenog. Svakako preporučljivo, kao i sami odlazak u pubove u Galwayu, pogotovo u slavnoj Quay ulici. Atmosfera je odlična, teško je naći nekoga tko pije nešto što nije piva ili viski, a još teže nekoga tko nije nasmijan i dobro raspoložen.

Iduće jutro čekao nas je najbolji dio putovanja – Cliffs of Moher. Slike u galeriji mogu govoriti same za sebe, ali nekoliko rečenica nije naodmet. Poći u Irsku, a ne posjetiti ovo mjesto bio bi grijeh u svakom smislu te riječi. Mi smo se pridružili grupi agencije Lally Tours, s kojom smo išli na dva izleta, i koju svakako preporučujem. Prvo stajanje bilo je kod špilje Ailwee, pored koje se nalazi Burren Birds of prey centre, gdje se mali tim ljudi brine o ugroženim vrstama ptica u Irskoj, kao što su sokoli, lešinari i sove. Nakon što smo pogledali prekrasne ptice, imali smo i demonstraciju leta od strane prekrasnog orla imena Batty i narančastog lica, osim kad se naljuti, u kojem slučaju mu lice požuti.

Nakon toga je uslijedio glavni dio izleta, sami klifovi. Složili smo se da nikad nismo bili na ljepšem mjestu. Njihova ljepota se ne može opisati riječima i to je najbolje pogledati među fotografijama, ali može se dati nekoliko osnovnih činjenica. Na najvišem mjestu klifovi dosežu 214 metara, a dugi su desetak kilometara. Otoci Aran lako se mogu vidjeti sa klifova. Godišnje ih posjeti oko milijun posjetitelja, a ulaz se plaća 6 eura. Ovi klifovi su zvijezda mnogih filmova, pa tako i šestog dijela slavnog Harryja Pottera. Tu smo ostali 2 ipo sata, a vrlo lako se može ostati i cijeli dan. Izlet smo završili u malom gradiću Doolinu, gdje smo u tradicionalnom restorančiću cijelom u drvu pojeli ručak. Nažalost ponestalo im je tipične shepherd’s pie, ali hrana je svejedno bila odlična.

Sljedeći dan smo išli na drugu stranu, u Connemara national park. Poznat po prekrasnoj prirodi i još ljepšim Connemara ponijima, jedan je to od šest nacionalnih parkova u Irskoj, među kojima su i već spomenuti Cliffs of Moher. Ovaj put nam je prvo stajanje bilo u gradiću Leenane, u tipičnom staromodnom irskom pubu koji je čak malo podsjećao na kaubojske barove iz nekog westerna. Sve u svemu, irska kava uz vatricu u kaminu je itekako dobar način za započeti dan.

Vožnja kroz nacionalni park je bila divna, više puta smo zastajali za fotografiranje, gledanje ovčica, ovnova nezainteresiranih za poziranje, krava, pa ponegdje i ponija. Stali smo kraj vilinskog stabla na kojem ljudi ostavljaju komade odjeće kako bi im vile ispunile želje. S obzirom na temperaturu i vjetar, nama nijedan komad odjeće nije bio viška pa se naše želje, osim one da posjetimo Irsku, neće još ispuniti, barem ne od strane vila. Sljedeća stanica bio je Kylemore abbey, prekrasan dvorac-samostan okružen šumom i jezerom. Trenutno ga vode benediktinske časne koje su donedavno tamo imale čak i školu za djevojčice, a sad su se više posvetile turizmu.

Na lijevu stranu imanja vodi mali shuttle bus, a tamo se nalaze prekrasni vrtovi koje se svakako isplati vidjeti. Na desnu stranu se lako prošetati kroz šumu i može se doći do male neogotičke crkvice koju je isti čovjek koji je izgradio sami dvorac posvetio svojoj voljenoj ženi nakon što je umrla od zarazne bolesti u Egiptu. Naravno, sami centar imanja je dvorac-samostan Kylemore abbey, u kojem se može vidjeti nekoliko krasno uređenih prostorija. Dvije su opcije za ručak, mi smo se odlužili za ležerniju, self-service verziju.

Treći dan smo posvetili istraživanju samog Galwaya, posjeti katedrali i sveučilištu koje podsjeća na Hogwarts, ili neki drugi filmski dvorac po izboru. Obavili smo i puno kupovine te tu, osim u pubovima navečer, upoznali najviše ljudi. Uvijek dobre volje, uvijek nasmijani i spremni pomoći, svi su započinjali s nama razgovor i svi su bili oduševljeni što smo iz Hrvatske. Većina je bila u Hrvatskoj ili su poznali nekog Hrvata koji je doselio u Irsku. Jednog takvog smo i upoznali uz Guinness u pubu Spanish Arch.

Nakon istraživanja prekrasne opuštene zapadne strane Irske, došli smo na istočnu stranu u Dublin. Dublin je prelijep grad u kojem se lako, ali ugodno izgubiti. Odmah se osjeti da je veći grad od Galwaya, ima više stresa, više žurbe, više kriminala i prosjaka. Premda ova urbana strana ipak ima svoje čari, zapadna nam je ostala u boljem sjećanju zbog autentične atmosfere. Iz Galwaya smo u Dublin došli vlakom i vožnja je trajala 2 ipo sata. Vlak je bio vrlo čist i udoban, a za studente opet jako jeftin. Sa željezničke stanice Heuston do našeg hostela išli smo taksijem, čija nas je cijena ugodno iznenadila. Taksist nas je čak malo proveo kroz grad i objasnio nam gdje je što, što ne smijemo propustiti, i kako da dođemo do atrakcija koje su nas posebno zanimale.

A ono što nas je najviše zanimalo bio je Trinity college, izložba Book of Kells i Duga soba u Staroj knjižnici. Karte je najbolje rezervirati unaprijed na internetu. Sami kampus Trinity sveučilišta je ogroman i odlično uređen, izgleda kao cijeli odvojeni grad i čak ima svoj vlastiti poveći park. Izložba Book of Kells je fascinantna, ali Duga soba je najbolji dio. Nalazi se tu ogromna kolekcija masivnih knjiga poredana na duple police, popraćena skulpturama velikih mislioca svijeta, od Demostena do Shakespearea. Za ljubitelje knjiga ovo je savršeno mjesto, a oni će shvatiti kad rečem da je miris tih silnih knjiga možda najbolji dio ovog iskustva.

U Dublinu smo vidjeli i dvije katedrale, Christ Church Cathedral i St Patrick’s Cathedral, koju smo pogledali i iznutra i koja je iznimno bogata sadržajem. Sad već poprilično iskomercijalizirana, velik dio njene originalne ljepote se srećom i dalje može vidjeti, pogotovo izvana u arhitekturi, ili ako unutra pogledate prema gore i primijetite zastave starih viteških obitelji. Od crkvi je zanimljiva i St Michan church sa svojim jezivim grobnicama i mumijama starim preko petsto godina. Nezaobilazne atrakcije su i Dublin castle, Guinness storehouse, St Stephen’s green park, Kilmainham Gaol zatvor, nacionalni muzeji i Temple bar.

Koju god stranu preferirali, opuštenu ruralnu ili uzbudljivu urbanu, irski otok ima nešto za svakoga. Irska nije samo piva, trava i ovce, to je država prepuna kulture i povijesti, fantastične administracije i organizacije, a ponajviše prekrasnih optimističnih ljudi.

Tekst/foto: Tea Bundalo

56 preporuka
comments icon 0 komentara
0 komentara
589 pregleda
bookmark icon

Write a comment...

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *