Prepun Knežev dvor je s ovacijama dočekao legendarnog šansonijera Ibricu Jusića!
CIKLUS „WORLD MUSIC & JAZZ“ 75. IGARA
Prepun Knežev dvor je s ovacijama dočekao legendarnog šansonijera Ibricu Jusića, koji je programom Od Shakespearea do sevdaha sinoć, 5. kolovoza, proslavio 60. godina svoga umjetničkog djelovanja te preko 50
godina djelovanja na Igrama, a u izvedbi dobro poznatih stihova pridružila mu se i publika.
Koncert je započeo pjesmom Ponoć u kojoj identificira mjesto na kojem je sve počelo, znamenite i drevne dubrovačke skaline koji su bili i ostali njegov dom iz kojeg odlazi na sva svoja gostovanja, pa tako i ovo sinoć u Kneževu dvoru.
Na programu su se, između ostalih, našle još i pjesme Dubrovačka jesen, Dubrovačka proljeća, Zbogom, malena, Što te nema, Caruso, Avec le temps, Ljubi san vašu ‘ćer, Trubač sa Seine, U svakom slučaju te volim i brojne druge, koje su obilježile njegove dvije velike obljetnice, a između pjesama Ibrica Jusić je s publikom dijelio anegdote iz svoga djetinjstva, mladosti, putovanja i bogate glazbene karijere.
Ibrica Jusić rođen je u Dubrovniku gdje je i započeo svoju plodonosnu karijeru zapjevavši 1965. godine na skalinima, mitskome mjestu svoje karijere. Na poziv skladatelja Pere Gotovca odlazi u Zagreb. Debitirajući na Zagrebačkom festivalu 1968.
god. osvaja prvo mjesto sa pjesmom Celuloidni pajac. Na istom je festivalu trijumfirao i dvije naredne godine sa skladbama Osobenjak (1969) i Mačka (1970). Onda mu je, kako sam kaže, Zagreb postao uzak, te odlazi u Pariz gdje stiče prva međunarodna iskustva nastupajući u najprestižnijim pariškim kabareima. Ipak, svakog ljeta vraća se u svoj Grad i na Skalinima održava svoja tradicionalna ponoćna koncertna druženja s vjernom publikom. Koristeći ljetne dolaske u Grad, 1971. počinje surađivati s Dubrovačkim ljetnim igrama te s prigodnim songovima P. Gotovca sudjeluje u kultnim predstavama Igara– Edward II, Columbo i Aretej (u režiji G. Paara). Piše glazbu i nastupa u predstavi Životopis Miha Pracata (1977). Iste godine održava svoj samostalni recital u Kneževom dvoru, što je s obzirom na elitni prostor ujedno bilo i službeno priznanje njegovoj artističkoj vrijednosti. Idućih godina koncertira u gotovo svim poznatijim svjetskim dvoranama, izdaje hvaljene nosače zvuka te neumorno sklada na stihove Paljetka, Cesarića, Šantića, Antića, Šekspira, Brechta, Britvića, Zuppe zbog čega su ga prozvali čarobnjakom pjevanog stiha. Najvažniju hrvatsku diskografsku nagradu Porin za životno djelo dobio je prije pet godina, ali njegova priča i pjesma nastavljaju se živo i snažno.
godina djelovanja na Igrama, a u izvedbi dobro poznatih stihova pridružila mu se i publika.
Koncert je započeo pjesmom Ponoć u kojoj identificira mjesto na kojem je sve počelo, znamenite i drevne dubrovačke skaline koji su bili i ostali njegov dom iz kojeg odlazi na sva svoja gostovanja, pa tako i ovo sinoć u Kneževu dvoru.
Na programu su se, između ostalih, našle još i pjesme Dubrovačka jesen, Dubrovačka proljeća, Zbogom, malena, Što te nema, Caruso, Avec le temps, Ljubi san vašu ‘ćer, Trubač sa Seine, U svakom slučaju te volim i brojne druge, koje su obilježile njegove dvije velike obljetnice, a između pjesama Ibrica Jusić je s publikom dijelio anegdote iz svoga djetinjstva, mladosti, putovanja i bogate glazbene karijere.
Ibrica Jusić rođen je u Dubrovniku gdje je i započeo svoju plodonosnu karijeru zapjevavši 1965. godine na skalinima, mitskome mjestu svoje karijere. Na poziv skladatelja Pere Gotovca odlazi u Zagreb. Debitirajući na Zagrebačkom festivalu 1968.
god. osvaja prvo mjesto sa pjesmom Celuloidni pajac. Na istom je festivalu trijumfirao i dvije naredne godine sa skladbama Osobenjak (1969) i Mačka (1970). Onda mu je, kako sam kaže, Zagreb postao uzak, te odlazi u Pariz gdje stiče prva međunarodna iskustva nastupajući u najprestižnijim pariškim kabareima. Ipak, svakog ljeta vraća se u svoj Grad i na Skalinima održava svoja tradicionalna ponoćna koncertna druženja s vjernom publikom. Koristeći ljetne dolaske u Grad, 1971. počinje surađivati s Dubrovačkim ljetnim igrama te s prigodnim songovima P. Gotovca sudjeluje u kultnim predstavama Igara– Edward II, Columbo i Aretej (u režiji G. Paara). Piše glazbu i nastupa u predstavi Životopis Miha Pracata (1977). Iste godine održava svoj samostalni recital u Kneževom dvoru, što je s obzirom na elitni prostor ujedno bilo i službeno priznanje njegovoj artističkoj vrijednosti. Idućih godina koncertira u gotovo svim poznatijim svjetskim dvoranama, izdaje hvaljene nosače zvuka te neumorno sklada na stihove Paljetka, Cesarića, Šantića, Antića, Šekspira, Brechta, Britvića, Zuppe zbog čega su ga prozvali čarobnjakom pjevanog stiha. Najvažniju hrvatsku diskografsku nagradu Porin za životno djelo dobio je prije pet godina, ali njegova priča i pjesma nastavljaju se živo i snažno.
