Input your search keywords and press Enter.

Plesni solo: Anatomija mačke

Plesni solo  / Anatomija mačke/  Petra Hrščanec i Ksenija Zec, subota 9.7.2016 u 21:30, Art radionica Lazareti.

Autorski projekt // A Project by: Ksenija Zec i Petra Hrašćanec Izvedba // Performed by: Petra Hrašćanec Šaptačica mačkama // The Cat Whisperer: Leonida Kovač Glazba // Music by: Nenad Sinkauz, Alen Sinkauz Kostim i scenografija // Costumes and Stage Set-up: Zdravka Ivandija Kirigin Oblikovanje svjetla // Light Design: Marino Frankola Oblikovanje zvuka // Sound Design: NenadSinkauz, Alen Sinkauz Glas iz podzemlja Voice of The Underworld: Ivica Zec Fotografija i video // Photographs and Video: Sara Bernarda Moritz Grafičko oblikovanje // Graphic Design: Zrinka Horvat Asistentica kostimografkinje // Assistant Costume Designer: Ana Fucijaš Umjetničke voditeljice // Art Directors: Ksenija Zec i Petra Hrašćanec Producent za 21:21 // Producer on behalf of 21:21: Danijel Popović PREMIJERA: 21. travnja 2016. U 19h u Zagrebačkom Kazalištu mladih/scena Polanec // First Showing at the Zagreb Youth Theatre/Polanec Stage O predstavi: Nakon projekata Jukebox i Rekonstrukcija predstava Anatomija mačke nastavak je ciklusa višegodišnje suradnje Petre Hrašćanec i Ksenije Zec. Predstava Anatomija mačke kroz mačju perspektivu otvara pogled na drugačije tijelo i drugačiju osobnost izvođačice, gradeći jezik koji se odmiče od klasičnog stereotipa žena-mačka. Posebnost ovog projekta je kreiranje i primjena specifične tehnike životinja koja nastaje sintezom suvremene plesne tehnike i studije anatomije životinja. Tehnika životinja, jedna od žanrovskih glumačkih metoda tvorbe karaktera koju Ksenija Zec predaje na Akademiji dramske umjetnosti. Naglasak je stavljen na mogućnosti anatomske promjene arhitekture tijela. Bavljenje drugačijim tijelom kroz anatomiju mačke zahtijeva virtuoznu tjelesnu osviještenost. Tražeći drugačije putove izvedbenosti propitkujemo misaonu, emocionalnu i semantičku razinu tjelesne prisutnosti na sceni. Strukturiranje drugačijeg tijela izmiče apsolutnu kontrolu interpretacije i svaka izvedba ostvaruje mogućnost novog gledanja. Tekst Leonide Kovač: Tu postoji još i pauza u kojoj tebe nema, kaže joj dok obje stoje leđima okrenute prozoru. Trebalo bi pripaziti da pozornica ne postane okno i potom bezuvjetno odroditi mačku. Razmotriti, ma koliko se to nevjerojatnim činilo, mogućnost da je baš ona te 1562. učinila prvo čudo. Aritmičkim, naoko beznačajnim tapkanjem, u nakani da prevrne raskošnu posudu, ili možda, kao protuotrov zaboravu, samo odloži vlastiti miris na njoj. U tom slavnom ratnom plijenu, još uvijek ukradenoj slici. Događaj se, nazovimo ga ovdje čudom mirisa, razmatra u terminima transformacije, premda za mačku ne postoji ni najmanji razlog zbog kojeg bi plesala u transu. Ma što Jan Steen mislio o tome, sve odiše bahatim humanocentričnim nasiljem. Stoga će jump cut označiti prasak u kojem nitko ne dezinficira duboku posjekotinu dok njezin prividno odsutni pogled jasno vidi to što se zbiva s onu stranu horizonta gdje Delacroixove domaće mačke na putu od bilježnice do platna postaju tigrovi. Šestotinjak godina poslije, jedva primjetno milujući ostranjeno krzno, pokušava im objasniti zašto da Vincijevo dijete umjesto šipka ili češljugara u krilu steže poveću mačku dok glava njegove majke u trostrukoj ekspoziciji raščinja opnu simultanih vremena. Ne, ne radi se ovdje o zmijskim košuljicama što izranjaju iz efeškog pijeska, pa je zato ni najmanje ne uznemiruje navod iz jedne fiktivne kineske enciklopedije prema kojemu bi baš ona mogla biti ta, nacrtana iznimno finim kistom od devine dlake, ili neka koja je upravo razbila vrč. U tom će prevrtanju pretijesni busen snimljen makroobjektivom potmulo zatutnjati. Okanite se Schrödingerove i pogledajte Goltziusovu! Ne čekam nikakvu sudbinu! Uostalom, ihnolog je već odavno crtajući zmaja među mačkama rasprizorio karnalno.

Zato sam, htijući konačno priču otkloniti od iznošene jabuke, baš njemu udjenula smokvu između palca i kažiprsta. Izgovarajući to, svojim je mekim tjemenom održavala razmak, od ruke ili smokve, posve je svejedno, nevidljiva znatiželjnom kozjem pogledu. I premda su u Firentinčevom, nekom drugom čudu, jedino njih dvoje naslikani bez sjene, divlje su patke ipak proletjele zamrznutim kadrom. Tom pauzom gdje tebe nema dok obje, mimo jeke i refleksije, kružite dvoglasjem odricanja. l.k., travanj, 2016.

anatomija mačke plakat

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *