Input your search keywords and press Enter.

Otvorena izložba slika Ivana Andrašića u Galeriji Sebastian

U prostorima Galerije Sebastian u četvrtak 25. svibnja s početkom u 19 i 30 sati otvorena je izložba slika poznatog hrvatskog umjetnika Ivana Andrašića, pod nazivom „Zavičaj, naše male atlantide“.

Povjesničar umjetnosti Ivan Viđen na samom je početku na otvorenju izložbe kazao kako se dan i vrijeme apsolutno savršeno uklopilo za otvaranje izložbe Ivana Andrašića. Savršena scenografija i romantična atmosfera uz glazbu dubrovačke pijanistice Helene Tomašković i violončelistu Adriana Ivičevića.

Ovi akvareli koje vidite nisu samo vezani uz današnji dan samo zato jer je njhovo gradivno tkivo voda i koprena koja ih otvara i zatvara, ovisi kako na to gledate i kakvog ste raspoloženja. Upravo današnji dan, s ovim oblacima, kišom ustvari je savršena scenografija za ovu izložbu. Meni je akvarel omiljena tehnika, zbog čega mi je ova izložba izrazito draga. I ne samo zbog toga. U današnjem dobu dominacije, ako govorimo o likovnim umjetnostima – ulje na platnu, grafika…Onoga što ima ‘dobru prođu’, hrabro je i pohvalo izražavati se i u tehnici koja ima svoju misao vodilju koja ne dopušta uvijek da joj namećete svoju volju, niti greške. Nije se lako izraziti u akvarelu, iako to izgleda jako jednostavno. Ovdje što je jako dublje i šire, to je jedna dublja inspiracija. Kad netko gleda slike, možete vidjeti kako Ivan Andrašić ne radi cikluse kao da su otkinuti nožem. To nadahnuće provlači se kroz sve njegove faze – rekao je Viđen i dodao kako je svaka od slika jedan prozor za meditaciju.

Ivan Andrašić rođen je 21. prosinca 1959. u Molvama, gdje je pohađao osnovnu školu, dok je Gimnaziju završio u Đurđevcu. Diplomirao je 1983. na Odsjeku za pegagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od mladenačkih dana posvećen je slikarstvu, prešavši dug i temeljit razvojni put od naivističkih prizora podravskog krajolika, običajnih i rustikalnih uprizorenja, do istančane varijante impresionističkih slika na staklu i posebice u akvarelu. U profinjenoj tonskoj skali, te neponovljivim atmosferskim kretanjima i promjenama, kao i odmaku od naglašene rustikalnosti u korist liričnosti, postaje potpuno zaseban i izniman autor podravske slikarske scene. Od osamdesetih godina prošlog stoljeća intenzivno se bavi i grafičkim izrazom. Crtež mu je čist, elegantan, kompozicijski razvijen, također izvan ma – nirizma naive. Ostvario je nekoliko grafičkih mapa u suradnji s eminentnim književnim autorima, ističući se posebice kao sinergijski usklađen ilustrator književnih djela. Veoma rano, daleke 1971. započinje izlagati u zemlji i inozemstvu. Do danas je priredio osamdeset samostalnih izložaba, te nekolko stotina skupnih, diljem Europe, Sjedinjenih Američkih Država i Kanade, gdje je boravio na studijskim putovanjima. Danas se mnoge njihove slike nalaze širom svijeta, u galerijama, muzejima i privatnim kolekcijama. U obiteljskom skladu i kreativnoj atmosferi sudjeluju njihove dvije kćeri, Patricija i Izabela, produžavajući obiteljsku tradiciju plodnog i kreativnog života. Ivan Andrašić član je umjetničko strukovnih udruga DNLUH-a (Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske) i ZSUH-a (Zajednice samostalnih umjetnika Hrvatske).

Zavičaj, naše male atlantide

Ma koliko bili tvarni i opipljivi naši su zavičaji Atlantide, te uvijek iznova ronimo do dna, ne bismo li pronašli kakav obris i oris, puteljak i zavijutak, što vodi do mjesta zakopanog blaga, naših prvih uspomena. Slikar Ivan Andrašić već tri desetljeća kistom oživljava tu atlantiđansku priču, najprije na staklu, u bliskom mu okružju hlebinske škole, a potom u akvarelu, oslobodivši se naiviteta kao ultimativne kategorije. Njegovi su krajobrazi mahom viđeni iza nevremena, kad se ispadala teška pljuštavica i pokidala gusta nebeska mrena, te su boje sinule kao gušteri i gatalinke, baršunaste lucerke, divlji jorgovani u šumi i šaranove ljuske na dravskom sprudu. Čini se da je svoju umješnost slikar učio od hortenzije: u cijelim nizovima akvarelističkih bilješki ljubičasto izbljeđuje do škrobnog plavila i sive sapunaste lužine. Pozornost će mu mahom privući jutra i predvečerja, one rubne i granične ure, kad raspršeno svjetlo vlada nad objektima, preslagujući ih stalno u nove kombinacije…

Božica Jelušić

Nakon izložbe druženje se nastavilo u restoranu Renessaince gdje su se okupili mladi umjetnici i profesori likovne akademije iz New Yorka.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *