Input your search keywords and press Enter.

‘Nije Houellebecq prijetnja današnjem Dubrovniku, njega uništiti može samo masovni turizam’

Za izložbu u Dubrovniku poznati umjetnik pripremio je posebnu seriju majica na kojima je apliciran njegov crtež crkve Sv. Vlaha uz natpis ‘Spasimo Dubrovnik 2015’

Iza umjetnika Matka Trebotića jedna je po svemu sudeći uspješna godina. Izdana mu je monografija, njegovu zagrebačku izložbu u Radničkoj galeriji udruga Artist on Globe proglasila je najboljom ove godine, a čeka ga i velika retrospektiva u rodnom Splitu. U međuvremenu, Trebotić se predstavlja i u Dubrovniku u sklopu 66. Dubrovačkih ljetnih igara izložbom u Sponzi na kojoj izlaže svoj najnoviji ciklus slika “Summa Mediterranea” nastao u zadnje tri godine.
Nalazimo se dan uoči otvorenja, u nedjelju. U Sponzi je već sve postavljeno, Trebotićeva velika bijela platna na temu Mediterana prekrila su zidove reprezenativnog atrija čuvene dubrovačke palače.

“Nedostaju tri slike”, smije se Trebotić. Pitam ga na koje misli. “Pa valjda na one koje su u predsjedničkim dvorima”. I prije novog postava bio je prisutan jednom svojom slikom na Pantovčaku, upozorava me, no ta je, kaže, sada premještena na drugo mjesto. Kako je uopće dospio na Pantovčak, i to baš na mjesto premještenih Murtićevih slika?

Slike na Pantovčaku
“Predsjedničin savjetnik za kulturu Andro Krstulović Opara, koji inače jako cijeni moj rad, želio je moje radove, a ja sam ih pristao posuditi. Odabrao je tri slike koje su tada bile izložene u Radničkoj galeriji. Dvije su iz ciklusa ‘Krhotine otoka’, a jedna je iz ‘Mediterana’”, priča Trebotić. A nakon što se proširilo da su njegove slike na mjestu Murtićevih znali su mu, kaže, u šali poznanici reći “Pa ti si sada dvorski slikar”. “Ma nisam ja nikakav dvorski slikar. Predsjednica me primila, dao sam joj svoju monografiju i to je sve.”

Izložbom u Sponzi Trebotić se nakon devet godina vratio u Dubrovnik.

Na pitanje što se promijenilo od tada u njegovoj umjetnosti, odgovara – mnogo toga.

“I onda sam došao na poziv intendanta Dubrovačkih ljetnih igara, tada Ivice Prlendera. Na izložbi naslovljenoj ‘Poklonstvo gradu’ intervenirao sam po fotografijama tiskanim na platno. Koristio sam i jednu fotografiju nedavno preminule Marije Braut, a stupove Sponze oblijepio sam zlatnom folijom. Bilo je izloženo šesnaest slika uz pratnju Sorkočevićeve glazbe”, prisjeća se Trebotić.

Sada je, pak, ističe slikar, došla izložba koja predstavlja njegov kontinuitet bavljenja ne samo Dubrovnikom nego općenito Mediteranom.

“Izložba se zove ‘Summa Mediterrana’ jer je to suma mediteranskih vrijednosti kroz rakurs mog likovnog pogleda na to. Na ovoj izložbi promoviram i novu monografiju koja se priprema i u engleskom prijevodu do kraja godine. U prosincu u Splitu održat ću u Galeriji umjetnina veliku retrospektivu, a onda idem preko granice, prvo u Beč pa na Zapad, a potom i na Istok, u Koreju i Kinu. Treba za sve to, naravno, naći vremena, no to su neki moji planovi.”

Faza bez priče
Autor Trebotićeve izložbe u Sponzi je Branko Franceschi koji je napisao tekst o njegovom novom ciklusu tzv. bijelog Mediterana. Franceschi dovodi Trebetićevo slikarstvo u kontekst svjetskih kretanja pa tako kaže kako su Trebotićeve “skribomanske epizode” u uskoj vezi s postupcima kakve su promovirali Dada i pokret nadrealizma, a poslije nastavili umjetnici kao što je primjerice Cy Twombly.

“U mojoj novoj fazi nema više priče. Ako čovjek ima snagu, to je jedan logičan razvoj. Nekima će to možda izgledati kao prekidanje nečega, no riječ je o kontinuitetu. Svi moji obzori između Splita i Brača, obzori dakle Dalmacije i Mediterana, nastali su u kontinuitetu i u dosluhu sa svjetskim tokovima. Ti radovi na temu Mediterana imali su i imaju međunarodni odjek i to je za mene uspjeh. Jer, nije uspjeh to što živite od rezultata svojih ruku nego to da dolaze novi ljudi koji vas iznova otkrivaju. Isto tako, Igor Zidić, koji je pratio cijelu moju karijeru, danas kaže kako otkriva novog Trebotića i u jednoj od svojih najnovijih knjiga piše o mojoj bijeloj mediteranskoj fazi”, kaže Trebotić te dodaje kako bez obzira na godine uvijek se može raditi dobro i novo, “ako čovjek ima snagu za to”.

Za izložbu u Dubrovniku pripremio je posebnu seriju majica na kojima je apliciran njegov crtež crkve Sv. Vlaha uz natpis “Spasimo Dubrovnik 2015”. Od čega to trebamo spasiti Dubrovnik danas, pitam Trebotića.

“Od najezde nekontroliranog turizma, od kruzera, i kiča. Dubrovački gradonačelnik se slika u scenografiji jedne svjetski popularne serije, a ima grad kao stvarnost. Tko bi dolazio ovdje da je samo hrid ostala? Da na hridi nije izgrađen Dubrovnik s talentom arhitekata, slikara, kipara. Da toga nema, ne bi dolazili kruzeri, bila bi to samo gola hrid. Moramo sačuvati slobodu Dubrovnika i ne smijemo dozvoliti da se pretvori u pečenjarnicu i da moramo bježati od najezde turista i restorana. Ne smijemo dozvoliti da nestanu ambijentalne predstave i koncerti. Ovaj moj je vapaj za Dubrovnik i za Ljetne igre koje su svjetski poznate, treba im dati prostore a ne im ih oduzimati svake godine.”

Poziv Marina Ivanovića
U tom kontekstu, komenira i slučaj Houellebecq na Igrama, je li mjesto tom piscu na Igrama?

“Protivim se svakoj netoleranciji prema bilo komu i vrijeđanju svetinja određenih naroda, ali neka se predstava izvede, dapače. Nije Houellebecq prijetnja Dubrovniku, nego prekomjerni turizam.”

Dogodine Trebotić se opet vraća u Dubrovnik na poziv mladog povjesničara umjetnosti Marina Ivanovića koji mu je ponudio da u kući Marina Držića napravi izložbu, možda i grafičku mapu, na temu Držića. “Rado sam se odazvao, vesele me pozivi mladih ljudi, novih generacija povjesničara umjetnosti. Radio sam već svečani zastor za kazalište Marina Držića, tako da je to neka vrsta kontinuiteta mog bavljenja Držićem”.

Romina Petritz
jutarnji.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *