Malo drugačija strana umjetnosti: Distopijski svijet Zdzisława Beksińskia

Da umjetnost u očima večine nije samo mrtve prirode i nasmijani debeljukasti anđeli na stropovima crkava, su se pobrinuli mnogi, ali malo tko je umjetnosti dao distopijsku notu kao i Zdzisław Beksiński.

Rođen u Sanoku u južnoj Poljskoj 1955, završio je sveučilišni studiji arhitekture u Krakowu nakon kojeg se vrača u rodni kraj i počinje sa stvaralštvom. Prvobitno se tako bavi fotografijom a onda prelazi na kiparstvo i slikarstvo.

Inspiriran usvojenim tehnikama pri akademskom obrazovanju, prvi materijali koji je koristio kod skulptura su bili oni građevinski poput cementa i armatura, dok su u slikarstvu one od samog početka ulje na platnu, pomoću kojeg je dostigao prepoznatljivi ‘naborani stil’ figura napuštenih derutnih pejzaža i ‘hrapavih površina’ koje su ga lansirali među zvijezde distopijskog surealizma.

Među najučestalijih likova u njegovim djelima su tako izdužene izmučene figure koje pužu ili grle same sebe okružene ništavilom, anatomski slične čovjeku, gotovo uvijek bez kože i ižlozenih tetiva i kostiju, uvijek prekrivena lica raznim materijalima nalik zavojima. Tonovi su palete hladnih ili toplih zemljanih okera pomoću kojih slika dezolazije biva još više pojačana.

Glavni likovi, teme i boje na stranu, a ono što umjetnost Beksińskia ističe još više je činjenica da njegova djela nisu nikad imala ime niti je Beksiński istima htio ikada objasniti značenje, tvrdeći da je njihova bit u oku promatrača jednako kao i ljepota.

U skladu sa svojom umjetnošću, Beksiński nije vodio ni konvencionalni život, niti ga je isti mazio, pa je tako u devedesetim godima prošlog stoljeca izgubio i ženu i sina a početkom novog milenija je i ubijen od strane dvojice poljskih mladića kojima nije htio posuditi novac.

Sreća u nesreći za sve ljubitelje umjetnosti, pa tako i one malo drugačije, je da tragedije tijekom života nisu obilježile sjećanje na Beksińskia pa, koliko go mračna bila njegova umjetnost ali i nažalost život, on je i dan danas kod prijatelja i obožavatelja, zapamćen kao ne samo genije u svojoj branši, već i kao veseli čudak koji je dao novo značenje distopijskom surealizmu barokne gotike u modernoj umjetnosti.

Izvor slika: https://art.vniz.net/en/beksinski/

Autor: Alga I. Alić