Input your search keywords and press Enter.

Komentar: Imaju li se turisti pravo žaliti i na što u Dubrovniku?

Dubrovnik se svake godine susreće s mnogim kritikama – od gužvi, preko parkinga, do općenito skupih cijena, i slično. No, kakav je odnos s druge strane, kakav je odnos oni koji ”trpe” to sve, turista, prema Dubrovniku?

Rad u turizmu u Dubrovniku čovjeka može dovesti do raznih liječničkih dijagnoza. Nažalost, Dubrovnik je u zadnje vrijeme na meti turista koji su ovdje samo u prolazu na jedan ili nedajbože dva dana, ili turista koje je, sudeći po njihovim pitanjima, netko doveo u kamionu bez prozora i iskrcao nasred puta. Zašto nismo srušili zidine nakon rata, jesmo li ih izgradili zbog Game of thrones-a, spustimo li ih zimi i zašto naplaćujemo ulaz na njih samo su početna pitanja za koja je već svaki građanin čuo. Novija su iščuđavanja zašto nemamo jednodnevne izlete na Hvar i kako Plitvice nisu na Mljetu. Česte su i želje za upoznavanjem arhitekta zidina i svetog Vlaha.

Grupa mladih Amerikanki je vidjela na YouTube-u neku snimku s Brača i sad misli da je to jedino što je lijepo u Hrvatskoj i došle su u Dubrovnik da dođu do Brača jer je Hrvatska jako mala zemlja i do svega se može doći u roku od sat vremena, a brodovi polaze po njihovim željama. Kad shvate da su ”zapele” u Dubrovniku na jedan dan, slijedi standardno pitanje: ”Ali što možemo ovdje raditi?” Kad im se spomene Stari grad, pitaju kako je to ”jedino” što se može ovdje vidjeti, jer Stari grad, velebne zidine, najstarija ljekarna u Europi koja još radi i općenito bogata povijest Dubrovnika nisu nimalo fascinantna stvar. Njihovo neznanje o Dubrovniku i Hrvatskoj doseže do toga da se čude kad vide mobitel nekome u ruci, jer ”nisu mislili da mi ovdje imamo mobitele”.

Ako ne dobiju adekvatan odgovor na nešto, slijedi ljutnja, s izjavama kao ”Ova država je tako dosadna” i ”Trebali biste bolje tretirati svoje goste”, kao da smo baš mi odlučili da je Hvar predaleko za jednodnevni izlet ili da su oni premalo zainteresirani za nešto kao što je Stari grad. Još jedan od najčešćih razloga za ljutnju je to što ne prihvaćamo eure, pa sad oni moraju u mjenjačnicu i plaćati u nekoj tamo valuti za koju nikad nisu čuli. Kako ne prihvaćamo eure kad smo u Europskoj uniji? Možda bi bila dobra ideja na pultove informativnih centara Dubrovnika staviti priručnike o razlici između EU i EUROsustava, ili ”5 brzih koraka do mijenjanja valute po potrebi”.

Bi li neki Dubrovčanin došao u destinacije poput Londona ili Pariza sa sličnim pitanjima i žalbama, pitanje je za svakoga pojedinačno, no odgovor bi bio manje razočaravajuć od onih prije spomenutih.

Tea Bundalo

Foto: CROPIX

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *