Input your search keywords and press Enter.

Koliko znate o HE PLAT?

Uglavnom svi znaju da tamo negdje u brdu poviše Plata ima neka hidroelektrana.
Nešto manje njih zna od kad je i zašto tu, te koja je njezina važnost.
Vrlo malo njih zna ‘cijelu priču’. Jednu takvu priču podijelio je s nama gospar Rado Radić koji je u njoj proveo svoj radni vijek:

O Dubrovačkoj prometnoj i energetskoj infrastrukturi

Prije pedeset godina dovršena je gradnja Jadranske magistrale i „Dubrovačke“ hidrocentrale u Platu, po mnogočemu jednih od najvažnijih infrastrukturnih projekata u Dubrovačkoj povijesti.
Stoljećima do tada, jedina prometna i svjetlosna komunikacija Dubrovnika (Republike) bila je „napoleonova cesta“ te neka lokalna brodska linija i svijeća uljanica i voštanica. Tako je taj dio Dalmacije prometovao i svijetlio ne u srednjem vijeku, ne u doba Gundulića ili Vojnovića. Tako su se vozili i svijetlili sredinom 20. stoljeća, u vrijeme kad već postoje atomska bomba, televizor i rock and roll. Tako su prometovali i svijetlili sve dok nisu izgrađene Njih Dvije. Dok nisu izgrađene magistrala i centrala koje danas polako padaju u zaborav, koje su danas prezrene i (često bez/ i s razlogom) kuđene, ali koje su promijenile život ovih Dalmatinskih, Dubrovačkih, Župskih prostora. Ekonomiju, kulturu i društvo više nego i jedan infrastrukturni zahvat u povijesti Dalmacije i Dubrovnika.

U ovom tekstu dat ćemo naglasak na elektrane, odnosno struju:
Nedugo nakon svršetka 2. svjetskog rata, sagrađena je na vodama ‘Rječine’ hidroelektrana „Zavrelje“ u Mlinima. U to vrijeme, do izgradnje HE Zavrelje, između Zadvarja i Prevlake nije bilo ni ceste ni željezničke pruge, ni tvornice struje (u ovo ne računamo tada 2 dizel agregata u današnjem el. jugu).
Tako su živjeli naši stari, jer sve je bilo tada sa strujom nedostatno, dok nije sagrađena elektrana koja je stvorila značajnu okosnicu današnjeg HEP-a. Elektrana kojoj se ove godine puni 51. godina života, a ime joj je: hidroelektrana (HE) „Dubrovnik“.

Lanjske godine, naime, napunilo se točno pola stoljeća od možda najvažnijeg infrastrukturnog pothvata u povijesti na području nekadašnje Dubrovačke Republike, pothvata koji po svom dalekosežnom i zemljopisno prostranom utjecaju nadmašuje i izgradnju vodovoda i kanalizacije, u eri Republike, zatim poslije Austrije i Jugoslavije. Pred pedeset godina – godine 1965. – u jednom je velikom infrastrukturnom laufu koji je financirala Svjetska banka sagrađen i stavljen u pogon elektroenergetski sistem na Trebišnjici na teritoriju Hrvatske i BiH. Time je – bar što se teritorija Hrvatske tiče – dokončana izgradnja tvornice struje koja se danas službeno zove HE ‘Dubrovnik’, no koju svi i dalje zovu naprosto – centrala u Platu.

Kao ideja, kao vizija mnogo prije, a sredinom pedesetih operativno, postaje jasno da bi EE sistem na Trebišnjici možda mogao biti unosan ulog za budućnost. Jugoslavenska država laća se posla, diže od Svjetske banke kredit, te tijekom samo nekoliko godina 1959./64. uz lokalnu građevinsku operativu i pomoć specijaliziranih građevinskih i ostalih tehničkih firmi gradi sistem na Trebišnjici; segmente sistema: brana Grančarevo, čime nastaje akumulacijsko jezero ‘Bileća’, HE ‘Trebinje’ u istoj brani, derivacijsko jezero između Grančareva i Trebinja, branu ‘Trebinje’, na njoj zahvat i 16.5 km tunel do Plata kojim dolazi već ‘prerađena’ voda na turbine HE ‘Dubrovnik’.
Od samog početka, s radom od 1965. godine, najsofisticiranija Jugoslavenska elektrana, gotovo pola stoljeća najspremnija (najrasoploživija) JUGEL-ova, danas HEP-ova elektrana (među prve tri u Europi), po godišnjoj proizvodnji hidroenergije (oko 1.8 GWh) poslije HE „Đerdap“ najveća na Balkanu, danas uz HE „Zakučac“ po proizvodnji najveća u Hrvatskoj, a po cijeni proizvedenog kWh najjeftinija u Hrvatskoj i šire (cijena proizvedenog kWh ispod 1 lipe) i stvara vrijednost na godišnjoj razini oko 1,7 milijardi kuna čistoga novca, i ono možda najbitnije, Dubrovnik čini jednim od najsigurnijih gradova u Europi sa opskrbom el. energijom.

Ovaj uvod o elektrani, ovih nekoliko redaka ostavljam i preporučujem ne samo za čitanje, nego i kao odmorište budućim naraštajima dubrovačkih energetičara na putu njihovog identiteta, kao mjesta koje je obilježilo našu polustoljetnu epohu, toliko da i njihovoj daje smisao.
Štujući i nastavljajući rad prethodnika možete postići da nas se svih jednom ne stide naši potomci. Zbog mnogih drugih naših ne/djela će nas se možda stidjeti. Zbog ovih dosada, neće nikada.
Gradnju su pritom pratili najneobičniji politički mitovi i urbane legende. Po jednoj, Amerikanci su Titu sistem htjeli pokloniti, ali je on odbio. Po drugoj, izgrađena HE Dubrovnik novcem svjetske banke je poklon američkog naroda Hrvatskoj.

No, osim tih promjena u visoko-energetskoj sferi, elektrana je kao nusprodukt imala i svoje samonikle, prostorne posljedice. Kako je najvećim dijelom neposredno povezana s morem, podigla je vrijednost dotad bezvrijedne zemlje uz more u selu Plat i šire.
Za elektranom je u Platu išla prva, rana “cimer fraj” izgradnja. Za njom dolaze i prve vikendice. U do tada anonimnim i nenapučenim valama nastaju nove konurbacije u kojima socijalistički sitni građanin prvi put i s radošću “privatizira” Jadran – nastaju turistička i vikendaška naselja uz elektrani potrebnu novoizgrađenu infrastrukturu kao hotel Plat, odmarališta …

Tamo gdje u Platu dopire cesta, dopiru i kuće, pa stoga nije čudno što s jadranske magistrale redovno izgleda groteskno preizgrađen i ružan, posve oprečno dojmu koji čovjek ima kad morem ispred obale plovi.

imag0530 – tunel 600m dug!
he - generator

One Comment

  • Marin Mišić napisao:

    HE Zavrelje je završeno 1953, to je već bilo čudo , bez akumulacije mislim snage 2,4 MVA ,šteta što nitko do danas nije ugradio drugi agregat za kojeg je ostavljeno mjesto. Na Vrelu kada ima vode mogli bi raditi oba dva , jer ovako višak vode ide u more.Prije rata je postojao OSIZ potrošača el. energije tajnik mu je bio Feliks Šaut dipl. ing el , predsjednik skupštine Antun Jakobušić el tehn. a predsjednik izvršnog odbora Marin Mišić ing. el. Razgovarali smo u Zagrebu u HEPu , o ideji ugradnje još jednog agregata , samo tada je u Elektrojugu bilo važnije rekonstruirati upravnu zgradu ,te smo sada tu i dalje s jednim agregatom.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *