Klavirska fantazija Vesne Miletić i Ivane Marije Vidović

Objavljeno prije 6 dana  -  - 6dana ago 8


Klavirski vjetar u jedra jubilarnih proslava godišnjica Narodnih Čitaonica u Kostreni i na Trsatu

Dvije Dubrovkinje ovih su nam adventskih dana donijele svoj topli klavirski dah i njime značajno pridonjele važnosti proslava jubileja Narodnih Čitaonica u Kostreni i na Trsatu. Čitaonice su tako upotpunile jubilarnu proslavu svojih 140 godina širenja kulture u narodu Primorsko-goranske županije. Profesorica Vesna Miletić i njena nekadašnja učenica na klaviru a danas prijateljica i kolegica u muziciranju, Ivana Marija Vidović pružile su ljubiteljima klasične glazbe, dvije nezaboravne večeri u kojima je bilo i poezije te zborskog i klapskog pjevanja.Najizvjesnije da je dobar dio publike koje u gledalištima nije nedostajalo, bio privučen pojavnošću klavirske fantazije Vesne Miletić i Ivane Marije Vidović, tandema kakovi se u svijetu klasične glazbe ipak rijetko viđaju – muziciraju zajedno profesorica i njena nekadašnja učenica! Bilo je to još devedesetih godina kada su u tim, početnim ulogama, pofesorica-učenica, neumorno radile na klaviru u Muzičkoj školi Luke Sorkočevića u Dubrovniku. Svoju muzičku naobrazbu Ivana je poslije nastavila u Ljubljani gdje je diplomirala klavir na koncertantnom smjeru na Muzičkoj akademiji te je laureat prestižne Prešernove nagrade Univerze u Ljubljani, ali i laureat nagrade za iznimna dostignuća u kulturi i umjetnosti Dubrovačko-neretvanske županije uz niz inozemnih nagrada kako za glazbu tako za poeziju. Životni je put prof.Vesnu Miletić doveo na naš Kvarner gdje već petnaest godina živi u Rijeci. A ono što je zadivljujuća stvarnost je da su profesorica i njena učenica ostale dobre prijateljice i pijanističke interpretativne umjetnice.Kako gledatelji u Kostreni tako i oni na Trsatu uživali su u istančanim gotovo do besprijekornosti dotjeranim interpretacijama velikana klasične glazbe. Umjetnice su izvodile djela četveroručno na klaviru, što je sve podiglo ugođaj na visoku razinu. Tako smo tih večeri 27. u Kostreni a 30. studenoga na Trsatu mogli čuti „Pjesmu bez riječi“ op.9 br. 1 Felixa Mendelssohna, kapitalno djelo Franz Schuberta za klavir četveroručno „Fantaziju“ u f molu D.940, zatim poznatu „Mjesečina“ Claudea Debussya, „Slavenski ples“op.72 br.2 Antonina Dvořáka dok su u dodatnom dijelu oduševljenu publiku do kraja razgalili poznati „Andante“ iz 3.simfonije u G-duru, dubrovačkog skladatelja i simfoničara Luke Sorkočevića koji je za klavir četveroručno i to baš za ovu prigodu priredila prof.Nena Ćorak iz Dubrovnika, te „Ekscentrična ljepotica“ Erika Satieja. U intervalu četveroručnog sviranja koje je ispunjalo dvoranu bogatstvom, rijetko doživljenog obilja tonova, pijanistice su izvele po jednu kompoziciju samostalno. Tako nas je prof. Vesna Miletić obradovala čuvenom „Für Elise“ Ludwiga van Beethovena, a Ivana Marija Vidović isto tako besprijekornom interpretacijom Pjesme iz Canciónes y Danzas br. 6, Federica Mompoua. Učiteljica i njena učenica, od koji se potonja, svojim nastupima kako u zemlji tako i u svijetu popela visoko na skali hrvatskih pianističkih interpreta, potvrdile su i koncertima održanim u našem kraju svoja uzorita pianistička umijeća.

*

U prelijepom i akustički izvanrednom atriju dvorane Doma Narodne čitaonice u Sv. Luciji, ispunjenog do posljednjeg mjesta ne samo Kostrenjanima već i onima koji te prohladne večeri nisu žalili truda da dođu iz Rijeke, prisutni su bili nagrađeni, čistim i dobro odmjerenim tonovima podržavanim kako virtuoznošću tako i empatičnošću samih pijanistica – ne samo unošenjem svojih osjećaja u kreaciju čarobnih glazbenih izričaja, već i zračenjem umjetničinih osjećaja iz svojih pojavnosti prema publici.

*

Kada se pred publikom u Kostreni pojavila književnica i poetesa Vesna Miculinić Ptrešnjak to nije predstavljalo posebno iznenađenje – naša riječka grobničanka ima naime iza sebe već tridesetak objavljenih knjiga i nagrada za svoje stvaranje. Ona je recitirajući samo neke od svojih pjesama na standardu i na grobničkom čakavskom izričaju, prenjela ljudima dragocijene poruke.
Ono pak što je publici došlo kao iznenađenje sa neba bilo je kada je između dvije klavirske skladbe, s knjigom u ruci istupila sama Ivana Marija Vidović, i na svima nam simpatičnom govoru dubrovačkog akcenta, poput kakve profesionalne kazališne glumice prelijevala svoja duboka čuvstva prema publici. U velikom zanosu recitiranja mnoge su riječi postale nečujne, a povik – „Glasnije!“ koji je uslijedio iz publike bio je očiti dokaz da su slušaoci u sali bili daleko od ravnodušnosti. U Narodnoj čitaonici na Trsatu koncert je također protekao u obilju opčaravajućih zvukova kakovi se rijetko čuju u koncertnim dvoranama. I dok je prvi koncert protekao u duhu glazbeno-poetske večeri, onaj na Trsatu mogli bi nazvati koncertom klavirskog dua i zborskog pjevanja. Naime, domaćinstvo koncertu u Narodnoj čitaonici Trsat, koja ovako na najbolji mogući način privodi kraju proslavu svog velikog jubileja, 140. godine neprekidnog djelovanja, obogatili su pored klavirskog dua i Mješoviti pjevački zbor Čitaonice kao i ženska klapa Trsat koja također ima sjedište u Čitaonici, a koje sve vodi renomirani riječki zborovođa, koji je isto tako jubilarac, zakoračivši ove godine u devetu deceniju svog života – dobro nam poznati maestro Vinko Badjuk, pravi „Perpetum mobile“ pjevačkih zborova Primorja, već dugih šest i pol decenija. I dok je vjeran broj gledatelja u prelijepoj dvorani Čitaonice uživao u skladbama gostujućega klavirskog dua, u intermecima zbor je pjevao „Sunce na Kvarnere“ J. Kaplana, „Slušaj Mati“ u aranžmanu D. Baumgartnera, zatim dio iz pompoznog Verdijevog „Va pensiera“ te i afrički tradicional Kum ba yah. Također pod iskusnom palicom maestra Vinka Badjuka, klapa je otpjevala „Pisma Senjanov iz svita“ J. Kaplana i „Zbor Hrvatica“ iz opere „Porin“, V.Lisinskog.
Valjda stoga da ni Trsat nebi bio prikraćen za pravo iznenađenje večeri, gledaoci su imali prilike vidjeti da u klapi pjeva i prof. Vesna Miletić, no, da nije te večeri bila za klavirom onda bi je mogli vidjeti i u zboru Čitaonice čiji je također član. I tu iznenađenju nije bio kraj, jer u pjesmama Kum ba yah i u Verdijevom „Va pensiero“ u zboru pa onda i u klapi u „Zboru Hrvatica“ zapjevala je i – Ivana Marija Vidović!
Oduševljenju nije bilo kraja. Sve to doživljeno i u Kostreni i na Trsatu, ipak je moguće samo u vrlo rijetkim, izuzetnim ali nemoguće ponovljenim ovakovim izvedbama.
*
Ovaj bi prikaz o dvije uvažene pijanistice koje su svojim zalaganjima, voljom i talentima podarile združena umijeća muziciranja na glasoviru bilo najbolje zaključit riječima umjetničke direktorice Međunarodnog festivala klasične glazbe na kojem su dvije pijanistice održale koncert u Puli proteklog kolovoza: „Ima li divnije veze od tako duge, neraskidive povezanosti između profesorice i njene učenice?!“
Nama ljubiteljima klasične glazbe nikad dovoljno ovakovih izvedbi na klaviru koje se rijetko mogu doživjeti, stoga im s pravom mogu čestitati i poželjeti daljnje uspjehe.

Napisao: Ivan Gračanin – U Rijeci, 4.XII.2017.

8 preporuka
comments icon 0 komentara
0 komentara
121 pregleda
bookmark icon

Write a comment...

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *