Input your search keywords and press Enter.

Izložba U plamenu Pera Poljanića

Simbolično, na ovaj datum prošle godine poluotok Pelješac zahvatio je požar katastrofalnih razmjera koji je gotovo čitav poluotok pretvorio u oazu pepela.

Bili smo svjedoci neodgovornosti ponašanja pojedinca koji su Pelješki krajolik doveli jedan korak do neprepoznatljivosti, oduzeli mu korijenje i žile kucavice, pretvorili zeleno u crno, zatim u sivo, pa bijelo, gotovo u nestanak.

Neprepoznavanje. Ne ponovilo se, tiho uzdiše sasušeno lišće dok ga vjetar nosi prema moru da se smekša…a što bi nam reklo drveće kada bi moglo od svoje onemoćalosti. Svoje grane spustili su borovi jer nemaju više povjerenja, upravo poput nas samih kada spuštamo svoja ramena što zbog neznanja što zbog nevjerice da će ikada moći biti isto. Zašto gasimo vodom vatru, ako tu vatru nismo ni tražili. Naša goruća kugla na nebu dovoljno je grijala toga dana. Zaista neodgovoran čin, spaliti vlastitu zemlju, spaliti put pod vlastitim nogama, uprljati dah prirode koja nas je dahu i priučila…

Fotografije Pera Poljanića nastale su u plamenu jedne apokalipse koja nikada neće biti zaboravljena, u očima onih koji su je gledali, u očima onih koji su je spašavali, u očima posjetitelja koji sada imaju priliku da se suoče sa spaljenim ostacima tih noći. Sam autor uskače u vatru i pokušava zabilježiti prizore pred kojima ne možemo zatvoriti oči, ne ovoga puta. Tek suočenje sa strahom – izbavit će nas od straha. U autoru vatra budi animalni instinkt koji ga direktno izaziva da se bori, a on zatim uzima sebi najbliže oruđe – vlastiti fotoparat i baca se u plamen i tako na tren postaje dio goruće stihije, dio plamena, dio straha i spasenja – sve u jednom.

Fotografije ”U plamenu” zbir su trenutaka u kojima se neodlučni odgovori ruše kao kule od karata te jednog trenutka u kojem loš potez nadzire sve poražene. Bivajući u plamenu – naučite pravila igre, donošenja konciznih odluka, uviđanja kako je kraj sada i tu, stoga su one prvenstveno oda svim vatrogascima, ali i upozorenje čitavoj zajednici kako u prirodi nema izuzetaka. Ove fotografije u isto vrijeme zastražuju javnost od neprijatelja, ali ga i senzibiliziraju sa pravilima, one kao da gutaju mrak ispred sebe i viču : ne budite neprijatelja, ne budite sami svoj neprijatelj, jer u protivnom iza nas ostaje pustoš. Ne ponovilo se.

Tina Bikić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *