Input your search keywords and press Enter.

Intervju: Romano Radonić

Potrčati za loptom ili igračem?

Nakon vikenda u kojem je hrvatska reprezentacija odigrala kvalifikacijski susret za svjetsko nogometno prvenstvo protiv Ukrajine, sudac Hrvatskog nogometnog saveza Romano Radonić osvrnuo se na svoje početke i iskustva s terena Dubrovnika i okolice.

Kako ste se odlučili baviti ovom profesijom – zašto baš sudac, a ne nogometaš?

Aktivno sam igrao nogomet dok sam bio u srednjoj školi, a zbog zdravstvenih problema bio sam prisiljen prestati aktivno ga igrati. Kako bih ostao u emociji koju nudi tzv. najvažnija sporedna stvar na svijetu odlučio sam postati nogometni sudac.

Kako se postaje nogometni sudac?

Županijski nogometni savez raspiše natječaj za nogometne suce, pod talent programom Hrvatskog nogometnog saveza. Nakon zaprimanja prijava slijedi seminar s predavanjima koje drže dugogodišnji suci koji su prepuni svojih iskustava s terena i odlično su nas pripremali za specifične situacije koje se kad-tad dogode. Polaže se pismeni ispit iz teorijskog dijela, kondicijski ispit te ispitna utakmica. Naposljetku kad se sve uredno položi dobije se licenca nogometnog suca. Taj proces trajao je 3 i pol mjeseca.

Koliko vremena iziskuje profesionalno suđenje – budući da i vi morate biti u dobroj kondicijskoj spremi kao i igrači, koliko trenirate?

Profesionalno suđenje iziskuje puno vremena i mislim da nogometni sudac treba biti u još boljoj kondiciji nego igrači jer kad se igrač umori zatraži zamjenu ili udari loptu daleko da bi se odmorio. A nogometni sudac treba biti stalno u pokretu i za njega nema odmora ni zamjene. Stoga treniram tri puta tjedno po sat i pol vremena.

Koliko se već bavite ovom profesijom i kakvi su bili vaši sudački počeci?

Bavim se tri godine, a moji sudački počeci bili su više nego zanimljivi. Na prvim utakmicama sam bio dosta impresioniran i bilo mi je pomalo čudno nakon višegodišnjeg igranja staviti se u svojstvo nogometnog suca. Čak mi se nekoliko puta dogodilo da sam se zamislio u svojstvu igrača pa bi se skupa s igračima zatrčao za loptom.

Je li dobar sudac popustljiv ili strog – mora li biti i dobar psiholog?

Za mene je dobar sudac i strog i popustljiv. Ako sudac ima visoki kriterij suđenja te jako dobro drži autoritet nad utakmicom i apsolutno kontrolira svaki događaj ujedno može i progledati kroz prste nekom igraču. Osvrnuvši se na nedavnu utakmicu Hrvatska-Ukrajina koju je sudio Mateu Lahoz, bilo je nekoliko situacija u kojima je mogao slobodno dati žute kartone igračima, ali s obzirom da je imao upravo taj visoki kriterij i kontrolu nad utakmicom, progledao je kroz prste, pa se može reći da je bio i strog i popustljiv. Što se tiče nekih psiholoških karakteristika, poželjno je da sudac bude i dobar psiholog jer samim time može držati utakmicu na još većem nivou i dopustiti malo jaču igru te se općenito u situacijama postavljati drugačije.

Tko je za vas najbolji sudac i zbog čega?

Na prvo mjesto bih svakako stavio engleza Marka Clattenburga koji je napravio transfer u Saudijsku Arabiju gdje zadužen za kompletnu sudačku organizaciju. Svojim opuštenim stilom ne nameće se na terenu i ostavlja dojam izuzetno opuštenog suca. Na drugo mjesto bih stavio Turčina Cüneyta Çakιra koji samim pogledom i stavom na terenu ostavlja dojam da mu se ne smije prići ni na dva metra. U privatnom životu gostuje kao pjevač u turskom The Voice-u i prilično je aktivan i izvan sudačkog svijeta, tako da svojim načinom života ostavlja jako dobar primjer.

Vidite li se jednog dana u FIFI ili UEFI?

Moram biti iskren i reći da se vidim. Naravno da je san svakog suca dobiti FIFA-in znak, a pogotovo suditi Ligu prvaka ili Svjetskog nogometnog prvenstva. To je vrhunac sudačke karijere kojemu svaki mladi sudac prilikom ulaska u taj svijet teži.

Victoria Ogresta

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *