Input your search keywords and press Enter.

‘Gospar’ na krovu Italije

‘Venecija je gorjela, a na Trgu svetog Marka pao sam u nesvijest’

Ako se u Brazilu djeca rađaju s loptom u nogama, onda mali Dubrovčani na svijet dolaze u bazenu! S vaterpolskom loptom u rukama. No, velika bi laž bila reći da je Dubrovnik, kad je sport u pitanju, poznat samo kao svjetski vaterpolski centar! Makar se košarka pod Srđem u zadnjih nekoliko godina našla na (medijskoj) margini, nema puno hrvatskih gradova koji se kao Dubrovnik mogu pohvaliti tako sjajnom košarkaškom petorkom (Adnan Bečić, Mario Hezonja, Hrvoje Perić, Ante Tomić, Andro Knego), iznjedrenom u zadnjim desetljećima. Dok smo nabrajali izabrani kvintet, naš je sugovornik Hrvoje Perić spremno dodao još jedno ime.

Ne bih preskočio ni Lukšu Andrića, još jednog nekadašnjeg reprezentativca! A koliko se u zadnje vrijeme Bojan Bogdanović mota po Stradunu, i njega bismo mogli mirne duše svrstati među Dubrovčane. Dubrovnik je u košarci lansirao zaista “prava” imena – reagirao je Perić.

Nije bilo lako doći do telefonskog broja toga košarkaškog internacionalca. Pomogla je šibenska veza – Marinko Mikulandra, nekadašnja nogometna nada sa Šubićevca, koji je već desetljećima na dubrovačkoj adresi. Jučer kao nogometaš GOŠK-a, danas kao predsjednik jedriličarskog kluba “Orsan”.

Hrvoje je moj susjed. Ne zna se je li bolji momak ili sportaš. U pravu je što ne otkriva svakom broj mobitela. Zaslužio je apsolutni odmor – govorio nam je Mikulandra.

I zaista je zaslužio. Hrvoje Perić odveo je svoju Veneziju Reyer do naslova talijanskog prvaka. Makar to 32-godišnjem krilnom centru nije prvi trofej (bio je prvak Hrvatske i osvajač Kupa sa Splitom – op.a.), Hrvoje šampionsko slavlje pod venecijanskim obručima smatra prvim “pravim” u karijeri.

A kako drukčije govoriti o trofejima u kojima sam sudjelovao samo “na papiru”!? U Splitu sam bio epizodist, a u Veneziji prvi strijelac. Te su dvije titule, kad je riječ o mom udjelu u uspjehu, zaista neusporedive – iskreno će Perić.

Košarkaška je Venecija bila gladnija trofeja od stasitog Dubrovčanina. U gradu mletačkog lava zadnji put su slavili prvake još u doba Mussolinija, točnije 1943. godine.

– Venezia je prije deset godina bila miljama daleko od ambicioznoga kolektiva. Tada se pojavio današnji gazda s projektom stvaranja jakog kluba. Brzo se stiglo od treće do prve lige, uz poštovanje dobre, stare izreke: koliko para, toliko muzike. Bez financijske strukture ne može se ništa ozbiljno, a kamoli do titule – kazuje nam Perić o venecijanskom putu do trona.

Proslava titule u gradu svetog Marka bila je, blago rečeno, luda. Prava talijanska. Na opušteni način. U nekoliko faza.

– Dva dana poslije osvajanja naslova u gradu je organizirana parada, koja je trajala od tri sata popodne do ponoći. Plovilo se gondolama, sviralo, pjevalo… Ja, nažalost, nisam izdržao do kraja. Na Piazzi san Marco zbog sunčanice sam pao u nesvijest! Večernji sam dio proslave proveo kod kuće. No, guštao sam u fotografijama, videosnimkama i pričama suigrača – otkrio nam je dubrovački košarkaš.

Perić je u prekrasnom gradu na sjeveru Jadrana proveo zadnje četiri sezone. Zato nije ni pokušao zanijekati tvrdnju mnogih turista da se Venecije nikad ne možeš dovoljno nauživati.

– Venecija je grad koji čovjek voli ili ne voli. Prema njoj ne možete biti ravnodušni. Meni se svidjela na prvi pogled, a posebno njezin izvorni štih. Tamo nema prometa, automobila. Kada odem u stari dio grada, imam osjećaj kao da sam uplovio u vremeplov. Kao da sam na drugom planetu. Veneciju nikada ne možete do kraja istražiti. Uvijek pronađete neki novi kutak – potvrđuje Hrvoje svoja znatiželjna lutanja mletačkom prijestolnicom.

Naš je sugovornik, poput kakvog turista, umirao od sreće kad je prvi put ispijao kavu na čuvenoj Piazzi san Marco. No, ne krije da su cijene na tom kultnom mjestu nemala prepreka češćem “umiranju u sreći”.

– U Veneciji svi putevi vode do Piazze san Marco. Naravno, da je u strogom centru skupo. Tamo vas čeka financijska giljotina! No, ako se maknete ulicu, dvije dalje, naići ćete na sasvim prihvatljive cijene, od kojih sigurno nećete pasti u nesvijest – otkriva naš košarkaški internacionalac, koji je većinu inozemne karijere proveo na “čizmi”.

U trenucima osvajanja talijanskog naslova Hrvoje Perić bio je dodatno sretan zbog svoje obitelji, zbog roditelja, braće, supruge i sina. Onih koji su ga bezrezervno bodrili i kad se činilo da mu košarkaške lađe nepovratno tonu.

– U jednom trenutku karijere htio sam napustiti košarku. To je bilo u doba kad sam bio na splitskoj adresi, prije odlaska u Zadar. Obitelj je, srećom, uvijek bila uz mene. Otišao sam od kuće sa samo petnaest godina, što nije lako. Moji su me uvijek tješili, hrabrili nakon kritika, osporavanja. Zato me naslov prvaka Italije čini posebno ponosnim. Zbog sebe i mojih najbližih – emotivno će Perić.

Hrvoje je, očito, bitni “sastojak” u momčadskoj kemiji novog talijanskog prvaka. U zadnje četiri sezone Venezia je iz korijena promijenila momčad. Ostali su samo Perić i trener Walter de Rafaelle. Da je Dubrovčanin bio precizan venecijanski odabir, govore podaci kako je u regularnom dijelu prvenstva bio najbolji strijelac, nekoliko puta proglašavam MVP-om kola, sudionik talijanskog All starsa.

– Tijekom sezone imali smo malu krizu. Bilo je to u vrijeme kad se igrao kup Italije. Rano smo ispali, a zaredali smo i s porazima u prvenstvu. Ostatak smo sezone odigrali gotovo besprijekorno. Otišli smo daleko i u europskoj Champions ligi, sve do final foura. Ja sam malo zatajio tek u finalnoj seriji doigravanja. Trento je igrao “flastera” na meni, a ćutio sam se i malo istrošenim – kazuje zvijezda talijanskog šampiona.

Mnogi ljubitelji košarke ostali su u čudu kad jeRepešin i Simonov Armani Milano ispao u polufinalu doigravanja. Klub koji ima četiri puta “deblji” budžet od “uskrsle” Perićeve Venezije.

– Oni su bili jaki na papiru, ali to nisu dokazali na parketu. Počeli su sezonu serijom 10-0, a onda stali. Mislim da su imali problema unutar momčadi. U polufinalu doigravanja Trento ih je četiri puta pobijedio s dvadesetak poena razlike. To se ne može slučajno dogoditi, pogotovo ne s takvom razlikom – objasnio je Perić priču o posrtanju Milana.

Perić je nakon sezone iz snova dobio poziv izbornika Ace Petrovića. S obzirom da je u reprezentaciju pozvan nakon gotovo deset godina, reagirao je nevjerojatno mirno. Dapače, iskusna “četvorka” samokritički naglašava kako sebe vidi samo kao “osigurača” na Acinu popisu!

– Realno govoreći, Dario Šarić je neprikosnoven na mojoj poziciji. Drugi je NBA-ovac, mladi Dragan Bender, sigurno bolji “backup” od 32-godišnjaka, kojemu je ostalo još nekoliko godina igranja na ozbiljnoj razini. Zato me poziv izbornika Ace Petrovića zbilja iznenadio. Hvala mu na tome, bez obzira hoću li biti samo “osigurač” za Eurobasket. Vjerujem da ću participirati u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, kad ne možemo računati na naše NBA igrače. Aco je u tom smislu bio vrlo otvoren – hvali Hrvoje Acinu iskrenost.

Iščekujući reprezentativno okupljanje, naš sugovornik uživa u rodnom gradu. Ne smeta mu ni stampedo turista na Stradunu, ni okupacija kruzerima u dvadeset “i nešto slika”.

– Kad sam doma, ne smeta mi ni da je sto tisuća ljudi na Stradunu! Bliže sam obitelji, prijateljima, pa je sve lakše. U Dubrovniku se odmorim, napunim akumulatore. Baš guštam – govori Perić.

U ćakulama na Stradunu Hrvoje je samo zaokružio dojmove o hrvatskoj (prvoligaškoj) košarci. U Veneciji i te kako prati zbivanja pod našim obručima.

– Žao mi je muka Zadra, meni najdražeg kluba u Hrvatskoj, u kojemu sam proveo dvije divne godine. Boli me i što je moj Dubrovnik zapeo u drugoj ligi. No, možda i nije sve tako strašno. Bolje je da se strpljivo stvara nova, talentirana generacija, nego da se srlja s prevelikim ambicijama u dugove. Vjerujem da će se i Zadar i Dubrovnik vratiti gdje im je mjesto – nada se ovaj žestoki Dalmatinac i lokalpatriot.

Uspjeh njegove Venezije nije bilo slučajan, kao ni Hrvojeve sjajne igre u Italiji. Zbog njih će ovoga ljeta biti “tražena roba” na košarkaškom tržištu. No, dojam je da mu se ne ide s Piazze san Marco.

– Ugovor s Talijanima mi je istekao, ali ćemo uskoro pregovarati o nastavku suradnje. Tamo mi je dobro i sigurno neću tražiti kruha preko pogače – poručio je Hrvoje Perić.

Subotić, Cbona … Na njih ne želim trošiti riječi

Kad Dalmatincima netko nije po volji, obično kažu da o njemu ne žele “ni lipo ni ružno”. No, Hrvoje Perić ide korak dalje na spomen Slobodana Subotića, novog “kormilara” Cibone i njegova bivšeg trenera na splitskim Gripama.

– Mi smo imali konflikt kod mog rastanka sa Splitom. Ljudima uvijek volim reći sve u lice, a ne iza leđa govoriti protiv njih. Subotić i Cibona me ne zanimaju. Naprotiv, s kim god budu igrali, uvijek ću navijati za taj drugi klub. I ne prihvaćam tvrdnje da sam u toj priči, kao James Dean, “buntovnik bez razloga”. Osim ako netko smatra buntovnikom čovjeka koji se bori za egzistenciju. U Splitu sam se našao u gotovo bezizlaznoj situaciji. Klub mi je dugovao trinaest plaća, a tražili su odštetu od 250 tisuća eura! Nisu bili korektni. Takva im se politika vratila kao bumerang. Ništa se u životu ne događa slučajno – otvoreno će Hrvoje Perić.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *