Input your search keywords and press Enter.

Nakon nekoliko mjeseci intenzivnih pregovora, EU je postigla dogovor o dugo očekivanoj direktivi za smanjenje jednokratne plastike. Dogovoreni tekst značajan je korak naprijed u rješavanju onečišćenja plastikom, ali ne odražava u potpunosti potrebu za hitnošću rješavanja krize s plastikom, ističu udruge okupljene u pokret Break Free From Plastic, koji u Hrvatskoj predstavljaju Greenpeace i Zelena akcija.

Usvojene mjere uključuju[1]:

• zabranu nekoliko vrsta predmeta od plastike za jednokratnu upotrebu: tanjura, pribora za jelo, slamki, štapića za uši, štapića za balone, posuda za hranu i piće od stiropora te oksorazgradivu plastiku,

• osiguravanje da proizvođači plaćaju troškove gospodarenja otpadom i čišćenja nekih vrsta predmeta od plastike za jednokratnu upotrebu, uključujući filtere za cigarete, a također i za ribolovnu opremu.

No, Direktiva je podbacila u nekoliko važnih aspekata nužnih za rješavanje krize. Među ostalim:

• nema obvezujućeg cilja na razini EU za smanjenje potrošnje posuda za hranu i piće, kao ni obaveze da zemlje članice usvoje ciljeve,

• obaveza da se 90% plastičnih boca prikuplja odvojeno odgođena je s 2025. godine na 2029.

“Postignuti dogovor zadaje važan udarac pošasti plastike za jednokratnu upotrebu”, izjavila je Petra Andrić, voditeljica kampanje u hrvatskom Greenpeaceu. “Međutim, stvarni učinak novih propisa ovisit će o tome kako će ih provoditi nacionalne vlade, uključujući i hrvatsku. Na njima je da usvoje ambiciozne ciljeve za smanjenje količine jednokratne plastike i obavežu proizođače da snose trošak onečišćenja do kojeg dovode. Apel javnosti da se zaustavi najezda plastike, koja zatrpava mora i rijeke i prijeti našem zdravlju, jasan je i glasan i više ga se ne može ignorirati”, ističe Andrić i dodaje kako je samo u Hrvatskoj više od 16.000 ljudi potpisalo Greenpeaceovu peticiju protiv jednokratne plastike.

U četvrtak, 20. prosinca ministri zaštite okoliša zemalja članica EU trebali bi potpisati dogovorenu Direktivu, nakon čega članice imaju dvije godine za njenu transpoziciju u nacionalno zakonodavstvo, sa stupanjem na snagu najkasnije početkom 2021.

Petra Andrić
Marija Tomac

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *