Dubrovački top Ivana Rabljanina na relaciji Nürnberg – (Beograd) – Nürnberg

Objavljeno prije 2 godine  -  - 2godine ago 60


Djelatnik Deutsche Schule Belgrad iz Beograda upozorio me da bi stari dubrovački top Ivana Rabljanina mogao biti (ostavljen) u Nürnbergu, pa slijede neki doslovno citirani stariji tekstovi:
„Neki dapače od tog jednog topa napraviše dva: Guštera i Guštericu, što nikako ne odgovara stvarnosti. Zabuna je izgleda nastala iz razloga što narod taj top nazivlje ‘Gušter’ dočim u talijanskim pisanim kronikama stoji ‘Lucerta’, a to zapravo znači gušterica.“ (L. B. [Lukša Beritić], Gušter ili Gušterica, /Postoji li još taj tradicionalni top sa Lovrijenca i gdje se nalazi?/, Narodna svijest, god. XVIII, br. 44, Dubrovnik, 1936, str. 2).
„O tom upropašćavanju starih dubrovačkih topova sa žalošću pjeva jedan dubrovački pjesnik Đuro Hidža u jednoj od najljepših svojih pjesma ‘Pjesan Minčeti’. Tu oštro napada i osuđuje postupke okupatorskih vlasti koje su bez ikakve milosti upropastile povijesne dokumente dubrovačke materijalne kulture. […] Samo su se, nažalost, njemačke okupatorske vlasti pobrinule da ih prenesu na vrijeme u svoje muzeje. I oni se danas nalaze u ratnim muzejima Beča i Nürnberga. U Beču se nalazi čuvena ‘Gušterica’, tako nazvan top dubrovački iz 1521. koji su austrijske vlasti sa tvrđave Lovrijenac prenijele u svoj ratni muzej u Beču. Današnji upravnik [ravnatelj] Dubrovačkog muzeja g. prof. [Lucijan] Marčić vodio je i vodi cijelu prepisku sa službenim bečkim krugovima oko vraćanja ‘Gušterice’ Dubrovniku i Dubrovačkom muzeju, ali je sve, pored lijepih obećanja, do danas ostalo mrtvo slovo na papiru. A izvanredno lijep drugi očuvani top Ivana Rabljanina leži danas u muzeju u Nürnbergu. To je jedno pravo remek-djelo tehnike ovog slavnog našeg topoljevača s početka 16. vijeka. [Na]Pravljen s mnogo umjetničkog smisla, s [iz]vanrednim reljefnim ukrasima, likom Sv. Vlaha, godinom pravljenja i imenom graditelja (opus Baptisti), ovaj top je i danas u Njemačkoj jedna dragocjena starina. Tako se najstariji naši očuvani topovi, a možda najstariji u cijeloj Europi, [na]pravljeni od bronce u početku 16. vijeka, danas ne nalaze u našim muzejima, nego u tuđem svijetu gdje se veliki narodi dive velikim majstorskim sposobnostima i umjetničkim kvalitetama naših starih topoljevača.“ (S. Burina, Najstariji sačuvani topovi, U Dubrovniku su se već u petnaestom v[ij]eku lili topovi, Dubrovačka topolivnica spada među najstarije na svetu, Politika, god. XXXIII, br. 10238, /22. XI. 1936./, Beograd 1936, str. 12).
„U beogradskoj Politici br. 10238 od 22. studenog 1936. god. izašao je opet jedan članak iz dubrovačke prošlosti iz pera g. profesora S. Burine. Taj članak nosi naslov: ‘Najstariji sačuvani topovi’. […] Top u Nürnbergu nije iz godine 1526. već iz godine 1524, kako se razaznaje i na slici koju je gosp. profesor u Politici reproducirao.“ (Dubrovačke starine u člancima dnevne štampe, Narodna svijest, god. XIX, br. 15, /14. IV. 1937./, Dubrovnik, 1937, str. 1).
„Godinu Leber [u knjizi ‘Wiens Kaiserliches Zeughaus 1844’] ne navađa, pa je moguće da se ista nalazila na prednjem dijelu cijevi, kao što je i na jednom drugom Baptistinom topu, koji se čuva u Germanisches National Museum u Nürnberg-u.“ (L. B. [Lukša Beritić], Najveći dubrovački top od okupatorske vojske nazvan “La belle femme”, Narodna svijest, god. XX, br. 4, Dubrovnik, 1938, str. 2).
„Beograd, 17. VI. [1939.] Danas je dopremljena u Beograd stara topovska cijev i smještena u vojnički muzej na Kalimegdanu. Tu je cijev kancelar Hitler poklonio Nj. Vis. Knezu Namjesniku Pavlu prilikom posjeta u dvorcu u Potsdamu. Spomenuta cijev potječe od topa, koji je u svoje vrijeme bio postavljen na jednoj dubrovačkoj galeriji, a [iz]radio ga je Ivan Battista Belatore [Rabljanin] na početku 16. vijeka. Kada glavni generalštab bude odredio izvršit će se službeno primanje ovoga poklona.“ (Stara dubrovačka topovska cijev – poklon kancelara Hitlera, Jutarnji list, god. XXVIII, br. 9840, /nedjelja, 18. VI. 1939./, Zagreb, 1939, str. 2).
„Galijski top to je onaj, koji je tu skoro vođ[a] Rajha i kancelar gosp. Adolf Hitler darovao našoj državi prilikom državne posjete Berlinu Njeg. Kralj. Visočanstva našeg princa regenta Pavla. On je stajao u germanskom muzeju u Nürnbergu, a prije toga u dvorcu Faistric kneza Sulkovskog u Donjoj Austriji.“ (Jovica Perović, Lijevači topova u Dubrovniku i najznamenitiji među njima Gianbattista d’Arbe, Dubrovnik, god. XXVI, br. 28, /15. VII. 1939./, Dubrovnik, 1939, str. 3).
„Neke naše dnevne novine donijele su nedavno vijest da je Vođa Reicha g. A. Hitler darovao Knezu Namjesniku Pavlu prigodom boravka u Njemačkoj, starinski top, navodno saliven 1524. u Dubrovniku. To bi imao da bude top nazvan ‘Gušterica’, taj je bio prenesen iz Dubrovnika najprije u Beč, a zatim u Njemačku. Ali ‘Gušterica’ je salivena 1537. [u biti ‘Gušter’.] Da se mogne konstatirati je li to taj top, donosimo fotografije muzeja u Nürnbergu (Germanisches Nationalmuseum, Nürnberg) i fotografije inostrane [inozemne] zbirke u bečkom Vojnom muzeju.“ (F. Jendrašić, Starinski dubrovački top, Jadranska straža, god. XVII, br. 10 /listopad/, Split, 1939, str. 437).
„Uz sliku za ovaj Hitlerov poklon Pavlu navodi [F. Jendrašić] da je ‘vjerojatno sa beogradske tvrđave ili iz ratova za oslobođenje Srbije’, što je zaista teže vjerojatno.“ (Đivo Bašić, Dubrovački top Gušter, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, sv. XLII, Zagreb – Dubrovnik, 2004, str. 92, bilj. 49).
„Glas o vrijednosti tog našeg majstora [Ivana Rabljanina] brzo se je proširio preko granica Dubrovnika tako da su počele stizati [Dubrovačkoj] Republici molbe izvana, naročito iz južne Italije, da Baptista za te države i gradove izlije topove. Izreka nastala u dubrovačkom puku za označit neko savršeno djelo ‘Opus Baptistae’ našla je put i u daleke zemlje.“ (L[ukša] Beritić, Prigodom 400 godišnjice smrti, Ivan Krstitelj Rabljanin, Glasoviti ljevač topova u Dubrovačkoj Republici, Dubrava, god. VIII, br. 97, /18. V. 1940./, Dubrovnik, 1940, str. 2).
„Top koji je svojedobno bio u muzeju u Nürnbergu, a koga je g. Hitler darovao Nj. Kr. visoč. Princu Pavlu sa natpisom: MDXXIIII. OPVS BAPTISTAE.“ (L[ukša] Beritić, Prigodom 400 godišnjice smrti, Ivan Krstitelj Rabljanin, Glasoviti ljevač topova u Dubrovačkoj Republici, Dubrava, god. VIII, br. 98, /25. V. 1940./, Dubrovnik, 1940, str. 3).
„Lijepa kvartana od nave (broda) s likom Sv. Vlaha i natpisom Opus Baptistae MDXXIIII. Duga je 2 m, ima kalibar 8 cm, i teži 450 kg. Nalazi se u Germanische Nationalmuseumu u Nürnbergu i bila je poklonjena 5. srpnja 1939. od Adolfa Hitlera princu Pavlu i sada se nalazi u Beogradu.“ (Un vecchio cannoniere Omblese, Dei superstiti cannoni della Repubblica Ragusea, Sanctus Blasius, /Rassegna Ragusea illustrata di lettere e di arte/, Anno III, No. 10, /1. XII. 1940./, Dubrovnik, 1940, str. 77).
„Veći dio tih umjetnički izrađenih topova odnesoše Francuzi i rastopiše, a ostatak je odnijela Austrija. […] Zatim jedan u Beogradu, koji je prošle [1939.] godine G. Hitler darovao Nj. Kr. V. Princu Pavlu, također djelo Baptiste iz 1524.“ (L. B. [Lukša Beritić], Dubrovački topovi, Dubrava, god. VIII, br. 110, /25. XII. 1940./, Dubrovnik, 1940, str. 5).
„Sve do svoje smrti 18. svibnja 1540. majstor Baptista je lijevao topove i zvona. Njegovi radovi su bili vrlo dobre kvalitete i možemo ga smatrati najboljim i najvećim dubrovačkim ljevačem. […] Jedini ljevani dubrovački top iz tog vremena, koji se čuva u našoj zemlji, jest jedan top majstora Baptiste, koji je on izlio 1524. g. Nalazi se u Vojnom muzeju u Beogradu.“ (Dragan Roller, Dubrovački zanati u XV. i XVI. stoljeću, Građa za gospodarsku povijest Hrvatske, knj. 2, JAZU, Zagreb, 1951, str. 104).
Od mnogobrojnih djela ovog vrsnog domaćeg majstora – umjetnika sačuvalo nam se je razmjerno malo. Francuska i austrijska soldateska uništila je njegove krasne topove. Devetnaesto pak stoljeće njegova zvona. Do danas su nam se sačuvali slijedeći njegovi komadi: […]
2. Top za galije sa natpisom: MDXXII OPVS BAPTISTE. Do 1937. [1939.?] nalazio se u Germanische Nationalmuseum u Nürnberg-u, a te godine ga je Hitler darovao Pavlu Karađorđeviću, koji ga je predao Vojnom muzeju u Beogradu.“ (Lukša Beritić, Ivan Krstitelj de Tollis, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 8, Split, 1954, str. 63).
„Prema uputama konzervatora uskoro će se pristupiti vađenju topa Dubrovačke Republike zvanog ‘Gušter’ koji leži u moru pod Lovrijencom. […] Top će biti izložen u Dubrovačkom pomorskom muzeju. […] Kad se top izvadi, remorker ‘Brodospasa’ dovući će ga u Gradsku luku odakle će biti prenijet i za prvo vrijeme izložen u Kneževu dvoru.“ (Vađenje “Guštera”, Naše more, god. II, br. 5, Dubrovnik, 1955, str. 322).
„Među rijetkim sačuvanim djelima Ivana de Tollis upravo je jedan top za galiju, koji se nalazio u beogradskom Vojnom muzeju i odnesen u zadnjem ratu od okupatora. Majstor ga je potpisao i datirao 1522. godine. Ukrasio ga je renesansnim cvjetnim ukrasima, izrađenim u plitkom reljefu, nizom akantova lišća, groteskama u kojima su ptice nalik na one na njegovom zvonu dubrovačkog gradskog zvonika i likom sv. Vlaha. Upravo te godine u lipnju naručio je Ivan dubrovačkom trgovcu Marinu Vukšiću, koji je tada išao u Rudnik, bakar.“ (Cvito Fisković, Ivan Rabljanin, /Prilog o naoružanju dubrovačkih brodova XVI. stoljeća/, Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, god. VI-VII, /1957-1959/, Dubrovnik, 1959, str. 211; Cvito Fisković, Dubrovački kovači i ljevači brodskog oružja u XVI. stoljeću, Mornarički glasnik, god. XI, br. 1, Split, 1961, str. 50).
„Iz ovoga perioda sačuvala su se navedena dva topa, lijevana od Ivana Rabljanina, jedna, već opisana, kolubrina, koja se nalazi u Bečkom vojnom muzeju i jedan sakro, saliven 1524. godine sa reljefnim likom sv. Vlaha i natpisom: OPVS BAPTISTE MDXXIIII (Djelo Ivana Krstitelja MDXXIIII) dužina cijevi je oko 2 m, kalibar cca 80 mm. Taj komad nalazio se u dvorcu kneza Suhovskog u Donjoj Austriji, a zatim je postao svojina [vlasništvo] Germanskog muzeja Nürnbergu (Nirnberg). Tu je cijev 1939. godine Hitler poklonio Pavlu Karađorđeviću, te je bila smještena u Vojnom muzeju na Kalemegdanu u Beogradu [bilj. 415 – Jutarnji list, br. 9840 od 18. VI. 1939.], odakle je za vrijeme Drugog svjetskog rata nestala.“ (Lukša Beritić, Dubrovačka artiljerija, Vojni muzej JNA, Posebna izdanja, Knj. II, Beograd, 1960, str. 81).
„Top za galiju (1522, odnio ga okupator iz Vojnog muzeja u Beogradu)“. (D. Kt. [Duško Kečkemet], Ivan Krstitelj Rabljanin, Enciklopedija likovnih umjetnosti, 3, /Inj-Portl/, JLZ, Zagreb, 1964, str. 39).
Nekadašnji dubrovački top na zidinama Grada Dubrovnika treba vratiti u Dubrovnik jednako kao što su svojevremeno vraćeni arhivski spisi iz dubrovačkog Arhiva koji su nakon odnošenja u Austriju, vraćeni preko Beograda u Dubrovnik.

Priredio: Đivo Bašić

top_Rabljanin_Nurnberg1

60 preporuka
comments icon 0 komentara
0 komentara
831 pregleda
bookmark icon

Write a comment...

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *