Đivo Bašić: Španjolski putopisac Pe(d)ro Tafur o Dubrovniku tijekom putovanja

Objavljeno prije 2 godine  -  - 2godine ago 71


Španjolski putnik Pedro (ili Pero) Tafur (oko 1410.-1484.) bio je pisac i povjesničar, rođen u Cordobi iz plemićke obitelji Guzmán.

Tijekom 1435.-1439. godine putovao je preko tri kontinenta, te je bio očevidac različitih bitki, posjećivao je svetišta i obavljao diplomatsku službu za Juana II. Kastiljskog. Posjetio je obalu Maroka, južnu Francusku, Svetu Zemlju, Egipat, Rodos, Cipar, Tenedos, Trebizond (Trapezunt) i Carigrad, kao i poluotok Sinaj. Prije nego što se vratio u Španjolsku putovao je središnjom Europom i Italskim poluotokom. Tafur je svoju knjigu posvetio članu obitelji Guzmán, a toj obitelji pripadao je i Sv. Dominik, pa je tako donio i biografske podatke o tom svecu. Nakon povratka u Španjolsku i nešto prije 1452. godine oženio se za Doña Juanu de Horozco, te imao sina i tri kćeri. Po jedinom očuvanom rukopisu izgleda da je knjigu “Andanças e viajes de Pero Tafur por diversas partes del mundo avidos” napisao između 1453. i 1454. godine (koju je Marcos Jiménez de la Espada tiskao tek 1874. godine). Dubrovnik spominje u V. i XVIII. poglavlju svoje knjige o putovanju 1435.-1439. godine, tijekom odlaska i povratka, ponavljajući neke zapise.

„Odatle smo došli u Ragusu [Dubrovnik] koja je pod vlašću cara. Sve to vrijeme držali smo se uz prolazeće otoke koji pripadaju Esclavoniji [Sclavoniji, Hrvatskoj], [od kojih su] neki naseljeni, a neki nenaseljeni. Zemlja je vrlo brdovita i otvorena [očito ogoljela]; a stanovnici su najviši koje sam ikada vidio, ali koji li su to barbarski [strani, tuđi, u smislu morlački, vlaški; za zlobne jezike putopisaca – nekulturni] ljudi! U ovim krajevima se uzgajaju najbolji sokolovi u svijetu, osim norveških, a govori se da srebro možete naći na mnogim mjestima.“ (V. poglavlje).

„Došli smo do obale Esclavonije [Sclavonije, Hrvatske], u grad koji se zove Ragusa [Dubrovnik], koja je pokrajina njemačkog cara, a ovu zemlju Esclavoniju [Sclavoniju, Jadransku Hrvatsku] oni zovu Dalmacija. Postoje vrlo fini jastrebovi u ovim krajevima, jer zemlja je visoka i planinska, a više [visočije, stasitije] ljude nikad nisam vidio igdje [drugo]. Kažu da u Dalmaciji i Albaniji postoji mnogo rudnika gdje je pronađeno srebro. Grad Ragusa [Dubrovnik] je vrlo čvrsta [u smislu snažne utvrđenosti]. Nalazi se iznad mora i vrlo je bogata [trgovačkom] robom. Gleda prema Italiji, a na drugoj strani može se vidjeti Ancona [Jakin] i njezina područja. Ostali smo tamo jedan dan i otputovali u Anconu [Jakin], budući je naš brod pripadao tamo i morao iskrcati određeni teret, te poći dalje u Veneciju. Te noći smo naišli na veliku oluju, a sutradan na Vesperu [večernj(ic)u] stigli smo do Ancone [Jakina] i usidrili se, te otišli na obalu.“ (XVIII. poglavlje).

(Izvori: Internet. Vidi također: Aleksander Aleksandrovich Vasiliev, Pero Tafur, A Spanish traveler of the fifteenth century and his visit to Constantinople, Byzantion, VII, Bruxelles, 1932, str. 75-122; A. A. Vasiliev, A Note on Pero Tafur, Byzantion, X, Bruxelles, 1935, str. 65-66; Pero Tafur, Travels and Adventures 1435-1439, RoutledgeCurzon, Taylor & Francis Group, London – New York, [Harper & Brothers, 1926], Abingdon (Oxon), /pretisak/ 2005, 304 str.; Malcom Letts, Pero Tafur, Travels and Adventures 1435-1439, Gorgias Press, Piscataway (New Jersey), 2007, 288 str.).

[Prijevod: Đivo Bašić]

Foto: www.dubrovnik-travel.net

71 preporuka
comments icon 0 komentara
0 komentara
722 pregleda
bookmark icon

Write a comment...

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *