Input your search keywords and press Enter.

Danas je rođendan H. R. Gigeru, opskurnom ocu biomehaničkog surealizma

Za filmsku sagu Ridleya Scotta Alien, čije je prvi film izašao još sada davne 1979., su čuli mnogi, ali manje poznata činjenica je da je sam izvanzemaljac i protagonist filmova tvorevina švicarskog akademskog slikara H.R. Gigera, koji stoji iza još mnogo sličnih filmskih i likovnih kreacija.

Porijeklom iz Chura u podnožju švicarskih Alpa, Hans Ruedi Giger je jedan od najeminentnijih imena surealizma prošlog stoljeća, i ujedno jedini koji je uspio inkorporirati kroz razne medije, organske maštarije u hladni znanstveno fantastični svijet sveprisutnih strojeva, stavarjući novu umjetničku struju zvanu biomechanical.

Rođen 1940.na današnji dan, Giger je kroz očev rad farmaceuta počeo jako rano učiti o anatomiji ljudskog tijela kroz razne udžbenike i izloške, pogotovo lubanje koje su ga već od ranog doba fascinirale, pa tako i privukle njegovu pažnju prema malo mračnijoj strani života, što će kasnije i isplivati na površinu kroz njegov umjetnički opus.

Već od ranog puberteta, Giger je  tako počeo pokazivati afinitete prema umjetničkom stvaralaštvu te je počeo crtati i priređivani makabrične kazališne predstave za obitelj i prijatelje, što su kasnijih šesdesetih godina prošlog stoljeća prerasle i u prave kratkometražne filmove koje je danas moguće naći samo u zbirkama kolekcionara i entuzijasta znanstvene fantastike.

Nakon završene gimnazije, Giger je upisao Akademiju Primijenjenih Umjetnosti u Zurichu te se počeo baviti unutarnjim i industrijskim dizajnom sve dok, na nagovor prijatelja iz umjetničkih krugova među kojima je neizbježno naglasiti i Salvadora Dalia, nije prešao na ćistu likovnu umjetnost baveći se pretežno slikarstvom i kiparstvo pa pritom i scenografijom, sve do svoje smrti u Zurichu 2014.

Kada se dakle govori o njegovom slikarskom nužno je napomenuti da su prva njegova dijela bili crteži olovke na papiru, puni detalja i igara sjena (Astro-Eunuchs, Athomic Children iz 1967.) koje su im davale određenu dubinu i dojam gledanja na sliku u već trodimenzionalnom obliku, što će se tek kasnije ostvariti kroz prijelaz njegovih uradaka s papira, na ulja na platnu te srebrni ekran.

Među motivima Gigerovih slika je tako najčešće bili moguće naći portrete lica žena (Li I i Li II iz 1974.), mehaničkih pejzaža (Landscape XVII iz 1977. I Anima mia iz 1992. ), grotesknih figura (Behemoth 1978.), specifičnih izvanzemaljskih bića i svemirskih brodova te njihovih interijera (A Derelict Alien Cockpit iz 1978.), ali i dašak erotike i blasfemije koji se počeo razvijati tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U skladu sa surealizmom, na slikama je bilo gotovo nemoguće vidjeti poteze kistom već su boje, što svjetlije što tamnije, bile savršeno stopljene u jednu jednoličnu masu koje je distopijski svijet Gigera, činila živim i davala dojam određene elegancije ali i glatkosti, koja je u zadnjih tridesetak godina rada ostvarena upotrebom airbrush alata namjesto klasičnih kistova.

Motivi prisutni u Gigerovom slikarstvu jako brzo prelaze u novu dimenziju s raznim kipovima i instalacijama, primarno izrađenih od aluminija, gipsa ali i drva, pogotovo kod namještaja koji je krasio ne samo njegov privatni dom već i njegov bar i muzej u Zurichu.

Baveći se paralelno slikarstvom, kiparstvo i unutarnjim dizajnom, Giger nije nikad zanemario ni ljubav prema filmu što ga je na kraju i lansiralo među svojevrsne zvijezde svijeta znanstvene fantastike te mu osiguralo suradnju s imenima poput Alejandra Jodorovskog i Davida Lyncha (scenografija za film Dune iz 1984.), Tima Burtona (projektiranje vozila Batmobile za film Batman Forever iz 1995.) i Ridleya Scotta (filmska adaptacija slike Alien iz 1978. za istoimenu sagu iz 1979.).

Osim filma, Gigerov jedinstven rad je bio priznat i u svijetu tetoviranja te u alternativnim muzičkim vodama, pa je tako nastala suradnja s raznim majstorima tetovaža ali i proizvođačem glazbala Ibanez za koji je sam Giger dizajnirao više modela gitara i bas gitara u svom prepoznatljivom biomehaničkom stilu, upotrebljavajući pretežno izrezbareno drvo i metal.

Zbog svojih postignuća na raznim poljima, Giger je ubrzo uvršten i u Science Fiction and Fantasy Hall of Fame EMP Muzeja u američkom Seattleu, uz bok sa Stevenom Spielbergom, Georgom Lukasom ali i legendarnim piscem Philipom K. Dickom, što je od njega učinilo jedim od rijetkih koji su u modernom dobu uspjeli živjeti od svoje strasti bez pretjerane medijske pompe i ekscesa ali i jedinim od još rjeđih čija se umjetnost može čak i nositi doslovno pod kožom a ne samo u srcu.

Autor teksta: Alga I. M. Alić

 

Izvor fotografija: www.hrgiger.com

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *