Input your search keywords and press Enter.

‘Čuvari Maria Romode’ u Flori

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik poziva na otvorenje  izložbe “Čuvari” Maria Romode koje će se održati u Galeriji Flora u nedelju 27.studenog s početkom u 12 sati.

Izložba je otvorena do 5.prosinca i može se pogledati svaki dan od 14 do 17 sati.Radujemo se Vašem dolasku. Program Galerije Flora financiran je sredstvima Ministarstva kulture RH i Grada Dubrovnika, kojima ovom prilikom zahvaljujemo.

Mario Romoda rođen je u Vukovaru 15.04.1987.godine. Završio je Školu za primjenjenu umjetnost ,tekstil i dizajn u Osijeku 2005 godine. Diplomirao je 2012. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na slikarskom odsjeku u klasi profesora Zoltana Novaka. Živi i radi u Zagrebu. Samostalne izložbe ( izbor) : 2016. Hdlu Zagreb, “Promatrači”; 2015. Galerija Greta , “Potrebne stvari“; 2013. Varaždin, Zlati Ajngel “Potrebne stvari“. Skupne izložbe ( izbor) : 2016. Kabinetas, Cre art exibit,Kaunas (Lithuania); 2015. Zaprešić, Novi dvori, “Minijature”; 2013. Zaprešić, Novi dvori, “Minijature”; 2009. Beograd, Galerija studenskog centra, “Biennale crteža”; 2008. Zagreb, Galerija Marisall,” Autoportreti”; 2008. Zagreb, Galerija Društva arhitekata, izložba. Nagrade i priznanja: 2011. Prvonagrađeni studentski rad Akademije likovnih umjetnosti Zagreb; 2008. Posebno priznanje Akademije likovnih umjetnosti Zagreb; 2008. Prvonagrađeni rad na bijenalu studentskog crteža u Beogradu; 2006. Posebno priznanje Akademije likovnih umjetnosti Zagreb.

Promatrači

Sentimentalnost samog trenutka na starijim obiteljskim fotografijama oduvijek je privlačila veliki dio moje pozornosti. Postoji nešto magično u trenutku koji je zaustavljen u prošlosti, upravo zato što u meni budi određeni vremenski kod koji sam zaboravio. Odlučio sam te stare fotografije osvijestiti i dati im novu priliku kako bih istražio svoju vremensku i obiteljsku pripadnost. Na platnima, slikajući prema fotografijama, prenosim priče u kojima je moja obitelj zabilježena u posebnim situacijama koje obilježavaju jedan određeni mali spektakl, poput vjenčanja, sprovoda, svinjokolje. Ti su posebni trenuci na selu često i jedini događaji koji ostavljaju određeni trag u našim uspomenama. Svi ti događaji u meni pobuđuju neku određenu vrstu spektakla koji se ne može usporediti s brojnim kulturnim događanjima koja razvijeniji gradovi mogu ponuditi. No upravo zato što su tako rijetki, takvi seoski trenuci dobivaju neku kulturnu intimnu atmosferu koja se čak može usporediti s određenim galerijskim ili nekim drugim kulturnim događanjem. Moja je pripadnost tom svijetu često popraćena osjećajem nostalgije za ljudima koji kao da postoje zatočeni u nekom drugom paralelnom svemiru, ali zapravo žive i u ovom. Žive blizu, ali jedan sasvim drugi život koji sam dužan osvijestiti, ponuditi gradu i civilizaciji. Ti su ljudi moja obitelj s kojom sam puno toga proživio, osvijestio i izgradio. Same radnje na fotografijama mijenjaju svoj smisao tako da figure prestaju biti samo intiman odraz postojanja, već dobivaju novu ulogu u kojoj su moji noćni promatrači suočeni s novim svijetom. Konture, tj. crtež određenog zabilježenog trenutka, presvlačim u obojeni kozmos u kojem trenutak možda ne postoji, kao što ne postoji ni vrijeme. Događa se zanimljiv kontrast vremenskog postojanja u kojem se svaki trenutak pretvara u nepostojanu bezgraničnost intime. Moja je želja bila fokusirati se više na Heroje koji nisu opipljivi u samo jednoj dimenziji. Ponekad su Heroji oni koji su u sjeni, čekaju. Neki Heroji nisu popularni i prijateljski nastrojeni. Heroji su svuda oko nas, neki čak i ne znaju da će to postati te se nikada ne žele smatrati jednim od njih. Noćni promatrači su posvuda, no što ako je svijet već završio, a mi nastavljamo obitavati u sjećanju na njega? Ne smatram da je to istina. Trebali bismo priznati da naš svijet ipak nije osuđen na propast, da ima budućnost upravo zbog toga što smo još u mogućnosti oživiti i osvijestiti prošli trenutak i dati mu novu priliku. Jedan svijet nikad neće biti jedan, uvijek su postojali i postojat će i drugi svjetovi u kojima se miješaju junaci sa stvarnim osobama.

No pravi je odgovor da smo svi pomalo junaci koji opstaju bez obzira na ubojstvo vlastitih podvojenih ličnosti koje prijete i jasno poručuju smrt egu. Ali ne potpunu. Uvijek postoji onaj drugi ti koji čeka, možda na nekoj drugoj planeti da se upozna sa samim sobom – tobom. (Mario Romoda)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *