Input your search keywords and press Enter.

BRAK JE POTREBA ILI KONZERVATIVIZAM?

„Nisam udana. A niti ne planiram. Nakon gadne veze dobro mi je biti sama. Ponovo imam vremena za sve što me zanima. Mogu čitati knjige, gledati filmove, spavati kad hoću, odmarati se, izlaziti van…
Imam brata i sestru koji su oženjeni. Oni to ne mogu. U biti oni ne mogu ništa jer su opterećeni obiteljskim obavezama. Sav njihov život svodi se na posao i čuvanje djece. Užas živi… Danas je „IN“ biti solo i uletiš tu i tamo; ima neoženjenih ljudi i neudanih djevojaka. Je li brak postao suvišno opterećenje za nas koji iznad svega cijenimo svoju (ponovo stečenu) slobodu?“ – misli jedne žene.
„Moraš shvatiti da osobna sloboda nije nešto čega se čovjek a’prirori odriče stupanjem u vezu/brak. Individualnost i nekakvo vlastito vrijeme za sebe ne smije biti uskraćeno, inače što unosimo u vezu osim stare prašine i ustaljenosti? Ako si u kvalitetnoj vezi s kvalitetnom osobom, imat ćeš vremena za sve ono kaj si navela pa i više, jer ti kvalitetan čovjek neće to svojim ponašanjem, uvjetovanjem itd. uskratiti, dapače – omogućit će ti ostvarenje tvojih potreba, isto kao i ti njemu…
I gle… ja iznimno cijenim svoju slobodu (ne mogu reći ‘ponovo stečenu’ jer nikad nisam ni dozvolila da je izgubim), isto kao što i iznimno cijenim vrijeme provedeno s njim. Nisam ušla u brak zbog pritiska društva/godina/tradicije/blablaaaa… nego iz zajedničkih želja, interesa, potrebe i ljubavi. Ulaskom u brak nisam izgubila ništa od svoje slobode, ali ja ni inače nisam tip koji će osobnu slobodu gleda kroz prizmu ovoga kaj si ti navela, kužiš… Meni spavanje, odmor itd. nisam sloboda nego normalna ljudska potreba…“ – odgovor druge.

„Jedino dobro u braku su neke ekonomske i porezne povlastice, a vjerojatno i to zajedničko prezime koje objedinjuje obitelj, dijete bi se možda čudno osjećalo da se mama preziva drugačije. A opet, ne mora biti da je tako, možda smo samo naučeni da to vjerujemo…“ – nastavak diskusije.

„Ne znam misliš li onda na brak kao na ekonomsku benefit i potpisivanje dokumenta ili na snagu koju ta riječ donosi kad se priča o zajedništvu.
Sve u životu nosi određenu odgovornost, vozeći auto odgovoran si za svoj i tuđi život, a kamoli kada si u braku i imaš djecu.
Oni koji to ne mogu podnijeti nisu suviše opterećeni nego ne žele biti opterećeni, a to baš i ne ide… Riga mi se kad vidim muškarce u majicama koje imaju natpise GAME – OVER nad kojim je crtež mladenaca. Kao, gotovo, život prestaje ženidbom. Baš je onako, tupavo i maloumno razmišljanje koje se nameće novim generacijama. Svi nas ili zastrašuju brakom i djecom ili isforsirano pričaju kako je to NAAAAAJLJEPŠA stvar koja im se dogodila.“
Istina je negdje između.
Partneri moraju biti ravnopravni, zato se zovu partneri.
Zašto bi žena bila ta neka aždaja koja će te odvući od zabave, slobode i sreće? Od bitnih stvari kao što su nogomet i piva s frendovima.
Ili… nama ženama jedino preostaje da se zdebljamo i zatvorimo u kužinu do kraja života. A djeca su samo napast koja će nam isisati životnu energiju i stati na put našim hobijima.
Je li to brak o kojem pričamo?
Veza ili braka…!?
Brak je potpis na papiru…?
„Taj potpis na papir je sranje, s**ebe sve što vrijedi. U priču vaše ljubavi upetlja se država, zakon, pitanje vlasništva, materijalizam, interesi… Taj potpis na papiru po mom mišljenju je potpisivanje smrtne presude svemu što je stvorilo vašu ljubav, iskrenost, spontanost, povjerenje, strast, pažnja, odgovornost. Većini veza krene u sranja čim se potpiše taj prokleti papir!
Jednino što cijenim su zaruke, gdje iskreno klekneš pred dragu i iskreno izraziš svoju želju da budete zajedno do kraja života. Iz sadašnje perspektive do kraja života živio bih u vanbračnoj vezi… Nitko nema pravo staviti ruku zakon ili Konvencije na vezu dvoje ljudi osim vlastite odluke partnera. Brak je za državu mašina koja će štancati i odgajati djecu koja će za 20-25 godina crnčiti za tu istu državu po hijerarhiji mravinjaka; gadi mi se…!“

„Ako živite skupa duže i dijelite potomke, država će se sa svojim pravilima i pravdom upetljati svakako. To je neminovno. I vanbračna zajednica je zakonski uređena kao i skrbništvo itd. Ako si živio u vanbračnoj zajednici makar sa nekoliko žena ili muškaraca na to se danas potpuno drugačije gleda. Onda to crkveno vjenčanje…?! „
Jesu li to predrasude i koliko su im ljudi skloni?

„Pa nije brak kriv što su ljudi nezreli, loše procjenjuju, ne poznaju dovoljno ni sebe ni budućeg partnera, opterećuju se mišljenjem okoline, društvenim normama i pritiscima i dozvoljavaju da im to upravlja životom. Nije brak sranje; ljudi su sranje…!“

Dragi moji; navela sam nekoliko razmišljanja danas o braku, a da ne govorim kako danas političari na veliko govore kako je brak zastarjelo oblik između ljudi iz kojeg proizlazi sav konzervativizam, nasilje nad ženama i svakojaka baljezganja i primitivizam kojeg slušam ovih dana.…
NO!
OBITELJ je zametak društva u kojoj vladaju prirodne privrženosti, tako da se unutar malog kruga stvara osnova djelovanja koje se šiti općenito na ljudske odnose. Pa tako se u obitelji mogu naći tri od pet društvenih odnosa: onaj između žene i muža, onaj između oca i sina, srednje sestre i mlađe sestre, onaj između starijeg brata i mlađeg brata. A đe je sva ostala svojta; nona i nonota, dunda i tetaka i rođaka. U takvim doticajima se negda učilo osobnim primjerom o:ljubavi, poštovanju, dužnostima privrženosti, i pristojnog ponašanja, prijateljstva, odanosti…
Eeee… ako danas pogledamo oko sebe i kako se stanje u obitelji, đe se želi karijera pa su djeca opterećenje i odgovornost!? Drugi koji imaju djecu upali u nevoljama jer ih ne mogu prehraniti niti zaposliti!? Jasno nam je koja je ura! Ali netko valja rađati i prenijeti ŽIVOT dalje; nismo ga dobili mukte kako bi dilaisali po zemlji. Naravno kako se trebamo mijenjati s vremenom, ali ono što daje neskretljiv smjer su vječni nepromjenjivi unutarnji zakoni!
Jadranka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *