Možda zvuči pretjerano, ali njegov perspektivan životopis u kombinaciji sa skromnošću kojom je obdaren neodoljivo šarmiraju svakog sugovornika.

Vlaho je, naime, uspješan polaznik već četvrte godine Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, a dio je srednjoškolskog obrazovanja prošao u Americi, u ustanovi Desert Vista High School u Phoenixu u Arizoni. Tamo je proveo treći razred “srednjaka” zahvaljujući stipendiji, a tijekom istog razdoblja igrao je i nogomet za američku srednjoškolsku ligu. Istodobno je, uz Opću gimnaziju u Dubrovniku, nakon osnovne glazbene škole priveo kraju i glazbenu srednju školu, ali se i profilirao kao vrlo traženi muški fotomodel.

Faktor X
Nedavno je snimio reklamnu kampanju za dizajnerski dvojac ELFS zajedno s pjevačicom i njihovim ženskim zaštitnim licem Jelenom Rozgom, a u tom smislu ima i zapažen editorijal snimljen ove godine za “Gloriju Glam”. Nosio je i sve eminentnije revije kod nas, zbog obveza na fakultetu odbio niz poziva za piste u inozemstvu, a bio je i sudionik cijele plejade atraktivnih showroom-zbivanja.
No, posao manekena u njegovoj je životnoj priči najmanje važan, iako ima tjelesne pretpostavke i onaj famozni “faktor X” da bi već na tome mogao izgraditi karijeru. Puno su mu izazovnije druge dvije struje: diplomiranog inženjera energetike, u kojoj se formalno obrazuje, i ona glazbena, u kojoj bi se za njega tek moglo čuti.

Vlaho je, naime, višestruko nagrađivan na državnim i regionalnim natjecanjima u sviranju klasične gitare, a projekt koji priprema zasad drži obavijenim velom tajne.

Šarm glazbe
– Ne bih htio, kako se ono kaže, trčati pred rudo. Zato se, nakon što sam kao mališan dospio u finale Turbo Limacha, poslije nisam prijavljivao na slična natjecanja za odrasle jer u tome nisam vidio pravi put. Doduše, nisam imao ni puno vremena – iskren je naš mladi sugovornik.

Američka faza koju je prošao, pak, bila je možda presudna u formacijskoj fazi njega kao osobe. Imao je priliku iz prve ruke uvjeriti se u razlike između američkog i hrvatskog obrazovnog sustava, a ta je zapažanja rado podijelio s nama.

– Razlike su goleme, počevši već od trajanja školskog sata, do broja nastavnih predmeta, preko tretmana sportaša u školi... Recimo, američki školski sat traje cijeli sat, a ne 45 minuta. Nadalje, dok u Hrvatskoj imate do čak osamnaest nastavnih predmeta, tamo ih ima tek sedam. Kod nas se više polaže na opću kulturu, dok se kod njih već u srednjoškolskoj fazi obrazuju stručnjaci, kao na fakultetu; tako za jednog vrhunskog fizičara, primjerice, tijekom školovanja mogu ostati nepoznanicom predmeti poput filozofije, latinskog jezika, likovne kulture i drugih.

Dakako, oba obrazovna sustava imaju svoje prednosti – diplomatski zaključuje mladi Arbulić, kojemu se, unatoč svom domoljublju, boravak u SAD-u toliko svidio da je poželio upisati poslijediplomski studij u toj zemlji.

Na žalost, diplome hrvatskih fakulteta u SAD-u nisu odveć na cijeni, pa će poslijediplomski projekt biti kudikamo teže realizirati nego da je u Americi nastavio sa školovanjem. Ipak, s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju sustav vrednovanja diploma bit će unificiraniji, a prolaz lakši.

– Najteže mi je reći što želim raditi u budućnosti. Fiziku i matematiku jako volim, držim ih izazovnim i kreativnim za primjenu, a opet glazba ima svoj šarm kojemu je teško odoljeti – priznaje mladić.

Pliva i trči
Izvjesno je, međutim, da neće postati profesionalni nogometaš jer je nakon povratka iz SAD-a zbog zdravstvenih razloga bavljenje nogometom sveo na rekreativnu razinu. No, tijekom “američke faze” uspio je uvidjeti koliko sportaši “onkraj oceana” imaju više šansi za razvoj i podstreka unutar školske zajednice.

– Stipendije i druge poticajne mjere nipošto nisu zanemarive za mlade, sportski darovite osobe. K tomu, stav nastavnika puno je susretljiviji prema sportašima, pogotovo ako – kao što je bio slučaj s mojom kratkotrajnom karijerom u srednjoškolskoj ligi – prezentiraju samu školu koju pohađaju – veli Vlaho, koji je prve nogometne korake napravio u NK Konavljanin u rodnom gradu.

Danas, eto, zaigra na rekreativnoj razini, a kako apolonski izgled kojim je obdaren ipak nije sasvim slučajan, odao nam je tajnu.

– Smiješno mi je reći da se “bavim teretanom”, u koju uđem najčešće na pola sata. Radije plivam i trčim – obrazlaže Vlaho.

Naposljetku, njegov vedar i neopterećen izgled dijelom je svakako rezultat i emotivnog zadovoljstva, koji može zahvaliti svojoj ljubavnoj partnerici s kojom je, tajnovito je dodao, u sretnoj vezi...

Lenka Gospodnetić
slobodnadalmacija.hr