Input your search keywords and press Enter.

Shhhh!!! ja tu živim!

Ako u našem gradu i privatno a kamoli javno pokušate zanjorgati na turiste svi će vas brže bolje poklopiti: ‘zaboga od toga živimo! Nećemo sjeći granu na kojoj sjedimo!’
To ‘svi’ misli se na vlasnike hotela, vlasnike ugostiteljskih objekata, privatne iznajmljivače i naravno vladajuću garnituru koja nam diktira tempo i količinu turista – odnosno to su oni koji direktno ubiru plodove od turizma.

Već oni koji indirektno žive od turizma (radnici koji rade za gore pobrojane) usude se tu i tamo nešto reč (uglavnom vezano za radno vrijeme, plaću, a sezonci bome i vezano uz smještaj), dok oni koji ne žive od turizma, najradije bi sveli turiste na minimum koji neće ometati normalni život u gradu.

E sad, čemu ovaj uvod o stvarima koje svi znaju napamet?

E pa zato što se sve izmaklo kontroli i što pod hitno treba vratiti život ljudi u normalu. Nije lako postići da vuk bude sit a ovce na broju, ali mora se doč bar blizu toga. Trenutno je očito vuk još vrlo gladan, ali ovaca je sve manje na broju….

Zamislite scenu da uđem u srcu sezone na taracu punog restorana i viknem: ‘Shhhhhhh! molim vas da se utišate, imam malu bebu / bolesno dijete / staro čeljade / isl. koje bi trebalo spavati!’- umrli bi svi od smijeha i istjerali me van.
Ako ste bili malo po europskim gradovima koji slove kao turističke destinacije, onda ste mogli obadati natpise na vanjskim taracama ugostiteljskih objekata kojima se moli goste da budu obazrivi prema susjedima. Bi li u nas netko nalijepio takav natpis?

Zašto je normalno da vodič vodi grupu ko ovce kroz ulice i urla gledajući pravo ispred sebe i ne gledajući kako se grupa gura i gubi oko njega u beskrajnoj gužvi? Vjerujte mi u onoj ljetnoj gužvi ne uživa više ni turist jer zaista ništa ne može ni vidjeti, ni doživjeti, a kamoli slikati.
Ako ste s vodičem, bili u Beču, Budimpešti ili npr. Veneciji onda će vas vodič pristojno upozoriti da se držite jedne strane ulice i budete tiho kad prolazite kroz uske ulice i ispod nečijih prozora kako ne biste remetili mir stanara.
Zašto je to tamo normalno a kod nas nije?!

Zašto u Austriji ne bježe turisti jer ne radi ‘tebe-Boga-ništa’ od subote u 17:00 do ponedjeljka u 9:00, a u nas samo što sve ne počne radit non-stop i ne daj Bože da neko zatvori na državni praznik ili blagdan jer što će stranci reč kakav smo mi to turistički grad?!

E pa dobro, ako smo odlučili biti takav turistički grad u kojem uvijek sve radi kako bi naši gosti bili zadovoljni onda treba misliti i na druge stvari koje su tome preduvjet, kao npr:
– Zašto je normalno da gradski autobusi na jesen prelaze na zimski red vožnje a restorani i kafići još puni turista jer imaju duže radno vrijeme od njih? Isto tako i brodovi koji povezuju naše otoke prelaze na zimski raspored, a vi dragi gosti – snađite se….
– Zašto je normalno da turistički radnici nemaju osiguran vrtić za svoju djecu koji će pratiti njihovo radno vrijeme (inače čemu služi vrtić/jaslice u koji se ne možeš pouzdat da će zbrinuti tvoje dijete dok si ti na poslu).
– zašto se očekuje od sezonskih radnika da spavaju ko učenici na maturalnom putovanju – po 5-6 u sobi i svi na jednu banju? …i onda se naravno očekuje od njega da osvane vedar i nasmiješen pred gostima?!
– zašto je hrana u butigama ‘po zlato’- kako će radni ljudi imati snage i volje za raditi ako ne mogu sebi priuštiti normalni, zdravi kuhani obrok?
– zašto pričamo o želji za produženjem sezone, a nitko u turizmu ne želi zaposliti ljude u stalni radni odnos i jedva se čeka da dođe 01. studenog i na vrata nalijepe ‘zatvoreno zbog godišnjeg’, pa slijedeći mjesec ‘zatvoreno zbog renoviranja’, pa ‘zatvoreno zbog bolovanja’ itd, itd do početka nove sezone na proljeće.

Bezbroj je primjera (ma nisam ni zagrebala po površini!) gdje se vidi kako se u nas sve radi s repa a ne od glave…
I onda se zapitaš:
Zašto mi ne cijenimo sami sebe? Zašto patimo od sindroma manje vrijednosti i mislimo kako ništa ne vrijedimo? Zašto se uporno prodavamo strancima misleći kako su oni pametniji i kako će bolje od nas samih znat što nama treba? Ako već ulažemo u obrazovanje naše djece po visokim školama diljem ‘lijepe naše’, zašto im ne omogućimo da žive i rade u svom gradu (pa i u svojoj državi) ko ljudi, a ne da ih još savjetujemo da bježe vani glavom bez obzira gdje će ih cijeniti više za obavljeni posao? Čemu učimo svoju djecu?
Za koga smo naposljetku, stvarali ovu državu?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *