Input your search keywords and press Enter.

Senzacija iz dubrovačkog samostana!

Marko Marulić napisao je Živote svetog Duje i Staša! Donosimo i odlomak, možete li razumjeti splitski iz 16. stoljeća?

Iz durovačkog samostana Male braće stigla je potencijalno senzacionalna vijest vezana uz najštovanijeg splitskog književnika Marka Marulića i splitske nebeske zaštitnike mučenike Dujma i Staša: njemački profesor i istraživač stare hrvatske književnosti Zvonko Pandžić tvrdi kako je životopise ova dva sveca na hrvatskom jeziku, odnosno čakavici sastavio upravo Marko Marulić!

Pandžić je, podsjećamo, u travnju ove godine iznenadio hrvatsku književnu javnost utvrdivši kako se u knjižnici franjevačkog samostana na splitskom Poljudu krije tridesetak Marulovih knjiga iz njegove velike biblioteke, a istraživanja je nastavio u Dubrovniku.

Ovog puta riječ je o Kodeksu br. 589 u kojemu je uvezan rukopisni sveščić splitskoga podrijetla u prijepisu iz 1560. godine, a prof. Pandžić smatra kako sveščić sadrži autorska djela Marka Marulića: ulomke iz poznatih Marulićevih hrvatskih pjesama i drama, “Anjelske kriposti”, pjesmu u slavu sv. Jeronima Dalmatinca, tri marijanske pjesme, ulomak iz drame “Govorenje svetoga Bernarda od duše osujene”, ulomak iz “Dobrih nauka” i pjesmu u čast sv. Lovrinca, koja dosada nije pripisivana Maruliću.

Najveće zanimanje izazvat će, svakako, tri djela na čakavskome, zapisane biografske legende – žića, vitae – o splitskim patronima sačuvane jedino u ovom rukopisu Male braće: “Čten’je života i muke blaženoga i sfetoga Dujma”, “Čten’je života i muke blaženoga Staša mučenika” i “Čten’je prinesen’ja telez svetoga Staša i svetoga Dujma iz Solina grada u Split grad”.

– Upozoravam kako nije riječ o Marulićevu autografu, rukopisu, nego o prijepisu iz 1560. godine, no po raznim metrima i parametrima, sadržaju, rječniku, terminologiji i ostalom zaključio sam da je autor cijeloga splitskog sveščića Marko Marulić. Kako tri hrvatske ‘vitae’ sadržajno odgovaraju anonimnim latinskim inačicama za koje je Farlati tvrdio da su prevedene iz ‘iliričkoga’ slijedi da je Marulić autor i odgovarajućih latinskih ‘vitâ’ koje je objavio Farlati 1751. godine. Ta me je činjenica navela na ideju da zajedno s kolegama priređujem dvojezična kritička izdanja spomenutih i nekoliko inih životopisa koje je sastavio Marko Marulić, primjerice “Život sv. Jeronima” u dvije hrvatske i dvije latinske varijante – navodi Pandžić.

Još od srednjeg vijeka žića svetog Dujma i svetoga Staša, kao i pripovijest o pronalasku i prijenosu njihovih tijela iz razrušene Salone u Dioklecijanovu palaču, čitala su se i pjevala u splitskoj prvostolnici. U njima su isprepletene legende i pučke predaje, ali i puno ispravnih povijesnih podataka koje su stoljećima kasnije dokazala arheološka i povijesna istraživanja.

Tako se u čakavskim legendama kao upravitelj Salone koji je Dujma osudio na smrt odrubljivanjem glave navodi ‘Maurilij, knez solinski’, a na žrtveniku pronađenom u Saloni navodi se Marcus Aurelius Julius, rimski upravitelj Dalmacije (Marcus Aurelius – Maurilij).

U žićima se iznosi kako je Dujam rodom Sirijac školovan na čuvenom antičkom učilištu u Antiohiji, a u pripovijesti o prijenosu Dujmova tijela stoji kako su nosači moreni žeđom zastali na dva mjesta na putu do grada; danas su na obje lokacije mjesta Dujmova kulta, u Dujmovači crkva koju je u 16. stoljeću obnovio biskup Nikola Ugrinović i u kojoj je izvor vode gdje su se prema predaju napili žedni nosači, te kapelica na Kmanu u kojoj je slika splitskih zaštitnika.

Žića splitskih svetaca spominje i Toma Arhiđakon u svome djelu “Historia Salonitana” iz 1266. godine iznoseći kako je nadbiskup Lovre oko 1060. godine zamolio učenog Adama Parižanina, koji se u Splitu zatekao na proputovanju prema Ateni, da svetačke legende koje su od starine bile napisane na nedotjeranomu latinskom jeziku obnovi u dotjeranoj dikciji, što je ovaj i učinio.

Prema tom zapisu, Adam Parižanin je samo preradio i dopunio već postojeća starija žića, koja su zajedno s legendom o prijenosu posmrtnih ostataka dvaju svetaca iz Solina u Split odigrala svoju ulogu u pitanju primata splitske crkve na saboru 925. godine (predstavljajući Dujma kao učenika svetog Petra, što je kasnije opovrgnuo don Frane Bulić).

Adamova redakcija tekstova nije sačuvana, a Danielle Farlati je objavio šest redakcija Žića Sv. Dujma (Acta s. Domnii), tri redakcije Žića Sv. Anastazija i tri redakcije legende o prijenosu tijela (Historia translationis). On je kao Adamove objavio i tri latinske himne o Sv. Dujmu i Sv. Stašu.

Dubrovački rukopisi o kojime je riječ sačuvani su u prijepisu iz polovice XVI. stoljeća, a svojim postankom idu najmanje u XV. stoljeće.

Pandžić napominje kako je Marulić bio posebno vezan za prvostolnicu sv. Dujma: u oporuci iz 1521. je odredio da se novac zarađen prodajom jedne njegove parcele utroši za popravak i dogradnju zvonika splitske katedrale.

– Taj zvonik je on na rubu jedne poljudske inkunabule iz 1471. čak i nacrtao. Valja spomenuti da bi njegova žića salonitanskih mučenika na hrvatskome sačuvane u rukopisu Male braće sadržajno mogle biti iste koje su nekoć bile čitane užežin svetkovine gradskih zaštitnika.

Samostan Male braće čuva i hrvatski prvotisak Judite iz 1521. što je jedan od dva sačuvana primjerka, kao i latinski prvotisak čuvene ‘Pouka za čestit život po primjerima svetaca’ iz 1506., što svjedoči o velikom zanimanju za njegovo djelo i u Dubrovniku – zaključuje Pandžić

Ulomak iz žića: ‘Mučenik slavni pojde na nebesa…’

Dujam poni sfeti, mučenik slavni, na sedam dan miseca maja ostavifši sfit, pojde na nebesa prijati krunu neumarlu od onoga, za koga ljubaf smart pria. I (u) ovo misto, gdi biše priminuo, onu noć od karstjani bi pokopan.

Potontoga do malo lit, pokla prista proganjan’je karstjani, tilo blaženoga bi uneseno u grad Solinski i u zgora rečenu Cirkvu blažene Dive Marie postafljeno.
Zatim na vrime rati od Goti, grad Solinski budući do dna razvaržen i razvaljen, grajani Solinski pobigoše na otoke i potontoga do nikoliko vrimena vratiše se i u polači Dioklecianovi ka je nigdi tri milje daleko od Solina, nastaniše se i tenpal, ki od pogani Jovetu biše posfećen, izvarhši vanka idole, po Ivanu Arhibiskupu uime blažene bogorodice Marie karsti se i tilo rečenoga blaženoga mučenika, ki biše iz Solina doneseno unj postaviše, gdi deri do dne danaskoga u veliku pošten’ju stoji i štuje se, čineći mnoga čudesa i zlamen’ja.

Koga molbami mi (utecimo se) stanovito da nas sfemogući Bog pomaga i brani oda zla i život vičnji obituje s pomoćju gospodina našega Isukarsta, ki s otcem i z duhom sfetim žive i cesaruje, Bog po sfe vike vikom. Amen.
(ulomak iz Žića svetoga Dujma)

Piše Damir Šarac
slobodnadalmacija.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *