Input your search keywords and press Enter.

O uzgoju kamenica

U Stonu je svake godine na dan Sv. Josipa velika festa to je ujedno i dan kamenica. One su tada najpunije i najukusnije. Za Stonske kamenice znali su gotovo svi europski kraljevi. Usred ljeta za bečki dvor bi putovao drveni sanduk kamenica obložen zelenilom, u konkavnoj posudi. Tako su se najbolje čuvale i svježe bi stizale na trpezu cara Franje Josipa. Poznato je da su ih odvozili i na bogatu trpezu rimskih careva. Od druge pol. XIX st. javljaju se počeci suvremenog turizma. Stižu bečki i drugi turisti u lov na čaglje. Izletnici iz Dubrovnika i putnici brzih parobrodskih jadranskih linija svraćali su u Ston, odakle su nastavljali karocama do malog Stona na specijalitete i dobro vino iz Česvinice.
U siječnju 1791. g. U Dubrovnik je doputovao Albert Fortis. Napisao je knjigu «Putovanje u Dalmaciju» U knjizi pripovijeda kako je bio prisiljen zbog nevremena sići na kraj. Prvo je svratio u Ston gdje su ga primili i ugostili stonski knez i biskup. Jeli su dosta kamenica a onda nastavili brodom za grad. O Dubrovniku kaže:»Ovdje se dobro jede i pije, a sve mu to lijepe ruke nude, pa kada bi se svi ljudi osjećali kao on sada, ne bi se svijet zvao dolinom suza, nego dolinom Edena.»
Istraživanja su dokazala da su se kamenice u Stonskome području uzgajale još od Rimskog doba (Plinije), sve do dan danas tu se uzgajaju kamenice. U Malostonskom zaljevu živi devet vrsta školjaka: kamenica, dagnja, prstac, kunjka, prnjavica, runjava dagnja, kopito, periska, i jakovska kapica. Pouzdano se zna da je u 16. st uzgoj već bio uhodan. Za vrijeme Dubrovačke republike uzgoj kamenica je bio u državnim rukama. Bistrinski zaljev je dat na korištenje obiteljima koje su se obvezale da će uzgajati kamenice i dio davati na raspolaganje državi. Ti uzgajivači su se nazivali «kameničari» Uzgajivači su morali dati određenu količinu na otkup tako su namirivali potrebe za čašćavanje i darivanje stranih dužnosnika koji su pohodili Dubrovnik. Često su se kamenice davale kao rego stranim uglednicima tako 1594. kamenice su poslane Bosanskom sandžakbegu. Posebno su častili propovjednika koji bi bio u Gradu od Božića do Uskrsa. Tada bi mu najčešće regalali više košica kamenica i prstića, kave, vina malvazije. U spisima pronalazimo da je 1686. generalnom providuru Dalmacije koji je plovio prema Boki poslano devet košica kamenica, prstića i raznih školjaka. Košic je bio mjera za kamenice i morali su se baždariti. Uzgajivači kamenica su bili ovlašteni da mogu posjeći grane koje su im potrebne za uzgoj kamenica. Vlasnicima su plaćali po groš za svaku granu.
Svaka obitelj koja se bavila uzgojom godišnje je morala položiti pesto grana. Obitelji su dobivale od države i zajam koji su morali redovno vraćati. Kamenice su se uzgajale na hrastovim granama koje su se potapale na podesna mjesta. U Bistrinskom zaljevu se miješa morska i bočata voda što pogoduje uzgoju kamenica. Zakon je dozvoljavo da se kamenice mogu vaditi samo od listopada do svibnja a u zaljevu je bilo zabranjeno ribanje. Izvoz je bio strogo zabranjen kao i prodaja strancima.
U 16. st. stonski knez Jakov Sorkočević Lovrov proučava ribe i školjke dubrovačkog kraja. U svojim redovitim dopisivanjima sa Ulisseom Aldrovandijem spominje i uzgoj kamenica. On vjerno opisiva taj način uzgoja: “Cijela grana je načičkana malim svježim kamenicama, grana je otkinuta od jedne goleme grane smriječa koja je prije najviše osam mjeseci još bila zakorjenjena i pomoću željezna oruđa i ruku otrgnuta od zelene biljke u brdu, te položena skupa sa svim svojim lišćem na dno mora, na pogodno mjesto gdje se rađaju te kamenice. Kako je grana bila svieža i zelena samom svojom težinom potonula je na morsko dno. Na tom dijelu na kom je grana ležala na dnu nisu se mogle roditi kamenice. Tu nastaje mulj koji uzrokuje truljenje. No svi ostali dijelovi te biljke, od grana do najtanjih grančica i njihovih vršaka, na začudan i nevjerojatan način bili su nakon dvije do tri godine puni plodova, to jest kamenica. Ako bismo stavili na to mjesto neku drugu sličnu granu, ne bismo dobili nikakva ploda, nego bi to bio gubitak vremena i truda.»
Sorkočević nam još opisuje: ”Školjkaš kojeg u našim krajevima zovu pelegrina (jakovska kapica) nalazi se na dnu mora ispod pijeska. Pelegrin znači hodočasnik. A to ime tim školjkama nije dano bezrazložno. Oni naime što su iz bogoljubnosti ili pobožnosti išli svetom Jakovu u Compostele ili na sveti grob našeg otkupitelja Isusa krista, ili se otamo vraćali, takve su školjke najviše sa sobom nosili, njima su običavali ukrašavati svoje kape, kao u znak svog hodočasništva. Njih jesti ispržene na tavici, s nešto iscijeđenih maslina znači jesti gospodski a zbog njihove ukusnosti i gotovo prevelike tečnosti može ih se pojesti najviše dvanaest po osobi».
Na Pustijerni tijekom arheoloških iskopavanja koji su se vršili 1982-3. g. pronađen je prostor s velikim količinama kamenica. Taj prostor dugo godina je bio nepoznat jer je zatrpan u potresu 1667. g. To je još jedan dokaz da su se na ovim prostorima odavnina jele kamenice.
*
Što još svemu ovomu dodati nego svi u Ston na najukusnije kamenice na svijetu. U taj prekrasni zaljev koji nudi krajobraz za pamćenje. Tu je more svugdje ukrašeno drvenim trupicama, plavetnilo mora ljeska se na blagom povjetarcu. Čistina zraka otvara apetit a tek nekoliko metara od mora smjestili su se restorani koji nude svježu ribu i izobilje školjaka. U ovom kraju priroda je čovjeku podarila samonikla ljekovita bilja i more koje vrvi od života. U blizini je i mjesto Česvinica odavnina opjevano po dobrom vinu koje vraća boju u obraze. Pa i sam Sorkočevič kaže:”Kad se tamo jede, uvijek se jede gosposki.”

* PASTA SA KAMENICAM PO STONJSKI

30 kamenica, 2 deca vina bijelog, ulje maslinovo,
ožica brašna ili mrvice kruha, sok jednog lemuna
3 slane sarđela, 2 zgnječene pomadore

Kamenice treba otvoriti nožem i stavljati u teću sa vodom koju su pustile. Kuhamo ih u vlastitoj vodi. Na pola kuhanja uliti vino. Na prosuji napravimo svijetlu zapršku. Tako da na maslinovom ulju učinimo brašno ili mrvice kruha, malo vode ili ribljeg temeljca, sok lemuna, slane sarđele i zgnječene pomadore. Neka kuha pet minuta pa onda sve propasiramo i dodamo kamenice sa vinom.Činiti još sve skupa da šug dobro zgusne, sa njim preliti skuhanu pastu.

KAMENICE SIROVE

Freške kamenice otvorimo i složimo na veliki pjat oko njih složimo limun koji smo izrezali u četiri dijela. Može se na pjat staviti kockice leda. Uz njih se obavezno jede skuri kruh.
*Kamenice se najbolje čuvaju tako da ih stavimo u veliku teću ali ispod njih krpu koju smo dobro smočili i na vrh teće stavimo istu takvu krpu. Tako kamenice mogu stati do sutra dan ali obavezno u hladu.

PUNJENE KAMENICE

Kamenice poslagane u rostjeri staviti u vruću pećnicu da se otvore. Kad se otvore dignuti poklopac i drugu polovicu puniti slijedećom smjesom. Mrvice kruha, maslinovo ulje, sjeckani česan, sjeckani petrusin, parmezan. Zapeći 5 min u vrućoj pećnici. Služiti dok su tople.

1.KAMENICE NA GRADELAMA

Kamenice otvoriti ostaviti u njima more. 3-4 slane sarđele očistiti dobro izgnječiti dodati jednu manju ožicu kapara stučenih u mužaru, česan, sjeckani petrusin, malo krušnih mrvica, tom smjesom napuniti kamenice skupa sa morem i mesom školjke. Školjeke peći na gradelama 10 min.
*U nabrojane sastojke može se dodati i velika ožica skorupa, tada su još ukusnije.

2. KAMENICE NA GRADELAMA

Otvoriti kamenice na jednoj polovoci ostaviti meso školjke kojeg treba pokapati sa par kapi lemuna, malo maslinovog ulje, soli i papra. Tako ih peći na vrućim gradelama 5 min.