Input your search keywords and press Enter.

Doris Kosović i Silente

S vokalisticom Silentea, Doris Kosović, pričali smo o životu u Dubrovniku za vrijeme pandemije, kako je bend snimao nove pjesme te što čita i kako tjera negativne misli.

Dva nova singla izbacio je Silente ove godine i oba su postali hitovi. “Navečer se srca lome” slušali smo cijeloga ljeta, a sad je došao i “Mene moje uši lažu”. Najava je to novog, četvrtog studijskog albuma koji je bend počeo spremati još prošle godine, odnosno prije karantene i koronavirusa, a očekujemo ga 2021. Doris Kosović, vokalistica Silentea, otkriva nam kako su snimili već pet pjesama, a ostatak će uskoro. Možemo očekivati i nove singlove, a album se nadaju objaviti prije ljeta. Kao i svim glazbenicima, ova im je godina bila teška, no ipak produktivna.

“Za vrijeme karantene bili smo razdvojeni, dio benda bio je u Dubrovniku, a dio u Zagrebu. Pjesme su pričekale par mjeseci, na što nismo naviknuli. Inače mi napravimo pjesmu, snimimo ju i u roku od mjesec dana je vani. Ove su sad ‘odležale’ pa nam je to novost i nismo imali prevelika očekivanja zbog cijele situacije i ove nestabilne godine. Ali dobili smo puno komentara i pozitivnih reakcija, mene je to malo iznenadilo i naravno da nam je drago”, kaže Doris. Dodaje kako su joj koncerti i boravak u studiju najdraži dijelovi posla, a iako su uspjeli odraditi nekoliko nastupa ove godine i uživa u probama i snimanju, ovaj joj dio ipak nedostaje.

“Imali smo ih nekoliko, odličan koncert u Dubrovniku koji je, nažalost, prekinula kiša, i u dvorištu zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. Inače su mi u Zagrebu najdraži koncerti jer tu su ljudi iz cijele Hrvatske, taj miks mentaliteta i energija uvijek bude odličan”, kaže Doris. Ona je u bendu od samog početka, još i prije nego što je “Terca na tišinu” eksplodirala u domaćem eteru, a “mladi dubrovački bend” postao među najslušanijima. Postali su zvijezde praktički preko noći. Doris je prije toga bila stjuardesa, a na nagovor braće Tibora i Sanina Karamehmedovića postala je glavni vokal benda. Pitam ju kako je zamišljala svijet glazbe i je li ispunio njezina očekivanja.

Doris

Foto: Ivana Nobilo/CROPIX

“Iskreno, mislila sam da je sve to puno gore! (smijeh) Ali, mislim da je meni lakše jer sam u bendu i sve to zajedno prolazimo. Kad negdje dođem, čak i ako se ne osjećam dobro, nas je tu petero i napravimo neki svoj svijet, kao da smo u nekom svom mjehuriću i ako nam nije baš super, onda nam je barem ok. Mislim da je solo izvođačima u tom smislu teže”, kaže. Silente joj je prvi ozbiljni bend. Što je u svemu tome naučila?

“Uopće biti u kolektivu, to sam naučila. Kako zauzdati svoj ego – barem se trudim. Naučila sam da svatko ima svoju istinu i da nitko od nas nema istu percepciju pa treba imati razumijevanja za ljude oko sebe i pokušati se staviti u njihovu kožu. Savjet koji bih dala samoj sebi tada je – nemoj se shvaćati tako ozbiljno”, priča smireno Doris.

Kad pričamo o bendu, ne možemo ne spomenuti stanku koju su imali, a koja je iz nekog razloga jako odjeknula u medijima. Nije im bilo lako zbog toga.

“Sad kad gledam na sve to, vidim da smo bili djeca i nismo se znali nositi s time. Naš je uspjeh došao neočekivano i nismo na to bili spremni. Nedostajala nam je jedna osoba koja bi sve to racionalno promatrala jer mi smo samo kroz emocije sve to gledali. Kako se kaže – da mi je tada ova pamet… (smijeh) Vidim sada da se ništa od toga nije trebalo dogoditi, sve se moglo spriječiti, ali vrijeme se ne može vratiti. Mi smo se sabrali i nastavili smo dalje i to je naš veliki uspjeh. Bez obzira na to gdje smo na top ljestvicama, mislim da je najbitnije da smo se ponovno sastavili i da radimo”, kaže glazbenica, dodajući kako je ovo sad neki drugačiji, zreliji Silente.

“Još uvijek nas najavljuju kao ‘mladi dubrovački bend’, i nije da mislim da smo stari, ali ipak mislim da je došlo vrijeme da neke druge bendove tako opisuju”, priča Doris. Osim što je glazbenica, ona je i poduzetnica. Prije nekoliko godina s prijateljem je otvorila bar u Dubrovniku, što joj je dugo bila želja. Sve do korone, to je išlo odlično, a kako će biti dalje, kaže, ovisi o tome kako će se situacija razvijati.

Pričale smo i o tome kako je osobno doživjela ovu godinu, koja je svima bila čudna i pomalo nestabilna, kao i o životu u Dubrovniku u vrijeme pandemije.

“Ovo je bila prva godina u mom životu koju sam cijelu isplanirala. Svaki sam mjesec znala što će se događati i ništa od toga nije se ostvarilo. Nakon svega sam odlučila da više nikad neću toliko planirati”, kroz smijeh priča Doris. Što se tiče Dubrovnika, kao i svake jeseni i zime, on je puno drugačiji nego preko sezone, no ove godine ipak je malo drugačije.

Doris

Foto: Ivana Nobilo/CROPIX

“Već oko 7 sati navečer nema nigdje nikoga, kao da je već ponoć. Inače je Dubrovnik ghost town preko zime, kao i svaki mali grad, pogotovo na obali, ali ove se godine osjeća neka čudnost u cijeloj situaciji. A ljeto je, meni barem, bilo prelijepo. Iako i ja dijelom živim od turizma, kao i mnogi Dubrovčani, bilo mi je lijepo jer sam konačno, nakon ne znam ni sama koliko godina, doživjela svoj grad na neki drugačiji način. Grad koji nije prepun turista. Dubrovnik je maleni grad, ali na nekim mjestima nisam godinama bila, sve do ovog ljeta. Bilo je posebno”, rekla nam je glazbenica.

Kako bi se oslobodila negative i nesigurnosti, Doris najviše voli biti u prirodi.

“Kod nas je još uvijek toplo pa možemo biti vani, šetati i kretati se u prirodi. Već se nekoliko godina bavim jogom i mislim da je bilo kakva fizička aktivnost jako važna za mentalno zdravlje. Jako je lako kliznuti u neke negativne misli pa se uvijek trudim prizivati pozitivne, koliko god to zvučalo kao klišej”, objašnjava.

Slobodno vrijeme provodi čitajući knjige, a trenutno ju je zaokupirala “Knjiga radosti”, o susretu Dalaj Lame i Desmonda Tutua. Piše pjesme koje još nije spremna podijeliti s javnošću – a pitanje je hoće li ikada, kaže kroz smijeh. Gleda i serije, no ne toliko često.

“Volim ‘Stranger Things’, recimo, ali sam ove godine više čitala nego gledala serije. Nedavno sam pogledala film ‘Il Postino’, koji me oduševio i malo mi je nevjerojatno da sam propustila takav klasik dosad”, prepričava uzbuđeno. Kad pričamo o njoj, kaže da joj je teško odrediti se samo kao “impulzivna”, iako se najčešće vodi emocijama, ili kao “duhovna” osoba.

“Moglo bi se reći da jesam jer vjerujem u ljude i u sebe. Što se tiče impulzivnosti, to ovisi o fazi života i mislim da se ljudi mijenjaju kroz godine”, kaže.

Na intervjuu se pojavila sva u crnom i s crvenim, lakiranim gležnjačama te no make-up make-upom. Što se tiče mode, kaže da ju voli u smislu da odjeća govori o njezinom stanju duha i da se u tome osjeća udobno. Njezina dugačka, prirodna kosa često bude u prvom planu, a što se tiče beauty rutine, prirodno i minimalistički upravo je ono čime se vodi.

Doris

Foto: Ivana Nobilo/CROPIX

“Nisam baš revna što se tiče nekih kompliciranih rutina. Isprobavala sam razne kremice i preparate, kao i valjda svi, ali uvijek se držim onoga da skinem šminku navečer. Ne stavljam je puno. U posljednje vrijeme primijetila sam da mi kokosovo ulje jako odgovara pa ga koristim. Za nastupe si priuštim malo jaču šminku i poneki dinamičan, istaknuti detalj koji u svakodnevnom životu ne bi bio praktičan”, rekla nam je Doris.

Za kraj, nakon osam godina u glazbenoj industriji, zamolili smo je da ambicioznim glazbenicima, koji su tek na početku karijere, ponudi kakav savjet.

“Rekla bih im da ne slušaju previše savjete onih koji su u ovoj industriji već 30 ili više godina jer svatko si mora dopustiti da se izrazi na način na koji mu odgovara. Moraš napraviti sebe, dopustiti da iz tebe izađe ono što te i motiviralo da kreneš stvarati svoju glazbu”, poručuje Doris.

gloriaglam.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *