Tri naranče

Pošao gospar šetando po konalu, i tako uživao, gledao negdašnje lijepe vrtove, šetnjice i kolonade, a danas umjesto naranača, lemuna i pitospore; sade se masline? Čudi se on:“ Ali što ćeš!?“misli se….“kako i sve tako i to!“ Tad pogleda na dolac ispod putića i nekoliko stabala naranača, s divnim mirišljavim plodovima kako negda. „Ma… idem ubrat dvije-tri“ – i što pomisli to i učini. Vidje da nema niđe nikoga , polagano se spusti i dohvati tri lijepe, sočne i naranče, pomiriše ih ko’ iz duše, pa ih spremi u kesicu, opet osvrćući se oko sebe kako da ga ne bi netko viđeo da krade. I tako zadovoljan, okrene put’ doma, ali jopet se misli: – pa što sam poš’o to uzet, imam doma naranača, ili se poć sramotit za desetak kuna; maaa….baš nisam trebo!? I tako sve do ispred kuće promišljo i promišljo, kad iznenada ugleda kako se policijsku automobil polagano spušta niz cestu. Ukoči se.
– Paaa…nisu valja zbog mene!?- i zastane. Ali, borami stane i policijsko
auto!
– Gotov sam… – pomisli. Ali, kad se zagleda bolje, viđeo je kako policijoti
imaju ogrnače za prometni regulacion. I odahne…
– Uhhhh…jesm li i ja kretino! Sve ovo za tri naranče!? I pođe doma.
Sutri dan ujutro, zvoni poštjer ozbiljne face i nosi preporuku od policije. Trči žena i zove ga da neka ide firmat i napada ga da što se dogodilo?
On se brzo senja, i otvori kuverat, ali stotinu i jedna misao:
– Sikuro me neko prijavio i ovaj put mi nema spasa!?“ Čita i čita, pa jopet
odahne!
– Što je..? – pita žena. Uto dođu sin i ćer, zet, nevjesta i unučad i svi se
skupili i gledaju ga kako stoji ko’ bokun one stvari!
– Maaaaa…ništa; neki bezvezni prekršaj za platiti! –s velikim olakšanjem.
– Pa’ka… je tako što si se utronjo!? – pita ga sin.
Onda on stane pripovijedat priču o narančama, i kako se sinoć fermalo auto od policije đusto blizu njega, pa jutros jopet kuverat, a kako je mislio da ga je netko prijavio, ali da mu nije bilo jasno kako tako brzo i kako on nije mislio ništa loše.
– A što da ti je sinoć došo policijot tražio da otvoriš bursu…aaaa!?- gušeći
se od smijeha, upita ga kćer… A sva ostala familja najprije ne mogu povjerovati što govori, a onda u ludi smijeh do suza.
No, čovjeku nije do smijeha i dalje ih uvjerava kako je samo… eto vidio tri lijepe naranče, i kako se osvrnuo oko sebe i kako ga nitko nije viđeo kad je ubro te tri naranče.
Smiju se svi, drže se za stomak, ali đaba ti…on ozbiljne face i još se jedi što mu se smiju, i stalno se opravdava…
– Što se tako blesavo kesinjate; uopće nije smiješnoooo!? Spominjem se ka’ sam bio mali zie Maruše, bila je stara i gluha ko kornjača. A škrtičina, što ću vam po’ govorit, i vazda je stala gori na funjestrinu i promatrala što se događa na ulici. Onda me zvala stara beštija da dođem gorika i da joj uđenem konac u iglicu, a ona mi je dala tri naranče i nešto rogača. Sve sam joj to ostavio ispred vratija, a onda sam joj prikvečer zavitljo jednu biju u funjestru. E…i tako me vazda čudnovato uznemiri to; he….heee… kad vidim tri naranče. Insoma dele some; ja nisam neki Aristotel, ali svakako mi je stalo da mislim ko’ pošteno čeljade! Perke….nisam ja kriminalac!