Input your search keywords and press Enter.

ŠTO REĆI O HP

Možeeee …li neka preporuka za duhovitu, opuštajuću knjigu? Onako da se čovjek smije sam sa sobom dok je čita! Pa ljeto je! Ajde knjigoljupci znam da imate neku smiješnu za mene …?! Jesu li to klasici ili novija beletristika?

What about HP?

 

Kažu kako je Harry Potter važno djelo jer je “inspirirao veći broj umjetnika i intelektualaca”, kao i to da je broj prodanih primjeraka bitnija stvar za književno djelo od njegove kvalitete…!?

Mislim da možemo biti itekako sigurni da nijedan intelektualac nikad neće biti nimalo inspiriran Harry Potterom, i sličnim bestselerima. A oni koji će biti inspirirani, da kao J.K. Rowling pišu neoriginalne pričice pune misterije i akcije u kojima se junak, uz pomoć best frenda i zgodne curke bori protiv zločestog Dark Lorda; na kraju ga pobijedi i dobije ženu i djecu…hoće ti ljudi biti umjetnici ili ne? Takve knjige – koje se pišu po formuli, daju ljudima ono najpovršnije i najpliće što im mogu dati i u kojima je najbitnije; hoće li Junak pobijediti ono Čudovište ili naći put iz onog Labirinta, ili zadobiti srce ove Ljepotice. Nisu li to rezultat umjetnosti, nego rezultat zanata, a ljudi koji ih pišu su zanatlije, koji još znaju svoj proizvod dobro prodati na tržištu (kao svaki dobar zanatlija).

– Nije točno – kaže mi frendica! – Što je “umjetnička vrijednost” uopće jest i čemu služi? Nadalje, pomalo sam umorna od “obrazovanih idiota” – koji vole s visine promatrati mase i proglašavati ljude debilima. Harry Potter je prodan u preko 500 milijuna primjeraka, ali eto… smatraš kako je njih 500 000 000 debila, a ti si valjda Bogom dana kako bi nam ukazivala na dobru književnost?
– Odakle ti glupa ideja da tisuću ljudi može prepoznati dobru književnost bolje nego 500 000 000? Očito je riječ o jedinkama s poremećenim poimanjem “dobroga”…!?!
– Narodnjake sluša hrpa ljudi, a nekog glazbenog genija malo ljudi, pa što je bolje?
– Rješenje bi bilo da i muzički genije postane slušan. Da taj neslušani/ nečitani umjetnik unajmi marketinškog stručnjaka koji će ga prodati masama. Ali Vuco ima više love i bolji PR, a i prijemljiviji je masama; “čovjek iz naroda”, seks, cuga, slomljena srca, dok je glazbeni genije introvertni čudak, moguće homoseksualac, kojeg narod i radnici ne kuže.
– I što sad? I nema takve knjige koju čita tisuću ljudi, ali tisuću važnih ljudi. Takva knjiga ne postoji, niti ljudi koji su važni da imaju isti literarni ukus i želju da čitaju istu knjigu.
– Ispada da je najutjecajnija književnost ona sa najboljim marketingom. Korak dalje; književnost nije ni bitna, bitna je lova uložena u marketing ko i lobiji. Dakle… to će inspirirati buduće generacije, a ne sadržaj i djelo…!?
– Nenenene… ja puštam svakome da čita i sluša što želi!
– Onda onaj koji će za sto ili tristo godina učiti o hrvatskoj glazbi s kraja dvadesetog stoljeća morao učiti o Vuci, jer je on odraz današnjeg trenutka…!?
– To je potpuna zabluda i rezultat potrebe ljudi da vjeruju kako su bolji od drugih! I danas se sluša Beethoven!
– Da, da. Inspirirat će na tisuće drugih, koji će nastaviti pisati neoriginalne pričice po šabloni, u kojima neće biti nikakve dubine, istine ni umjetničke vrijednosti. Oni neće stvarati umjetnička djela, oni će stvarati na stotine tisuća bezvrijednih proizvoda. Kad bi se takve stvari uopće mogle predvidjeti, tko će koga inspirirati i slično – što me dovodi da te pitam, zar zaista misliš kako je to sve stvar najobičnije statistike? Jesu li ljudska bića strojevi koja funkcioniraju samo po zakonima brojeva i po ničemu više?
– Mislim da si žrtva elitističke zablude. Niti jedno djelo neće inspirirati nikoga, ako mu ne potakne maštu. A HP će to učiniti. Također, čini mi se da diskreditiraš čitatelje Harry Pottera i smatraš da u ljudi koji čitaju neke druge knjige predodređeniji za velika djela. Mislim da si u potpunoj zabludi. Nitko od nas nema pojma gdje će niknuti budući talent, a HP je knjiga koja zahvaća široku masu čitatelja. Dakle, ima najveću šansu zahvatiti i utjecati na buduće pisce. Knjiga koju je čitalo samo tisuću ljudi nema tu šansu, da je ne znam kako napisana!
– Nažalost, danas je tako. No, vještina književnika; dakle, njegova spretnost kako bi izazvao iste osjećaje koje je iskusio na čitatelja –pokretom, linijama, bojama, zvukovima, ili formama izraženim u riječima; transmitira taj feeling na drugog. Umjetnost je humana aktivnost, tj. savjesno kroz određene životne okolnosti predaješ drugom iskustva koja si prošao, a drugi bivaju zaraženim istima i proživljavaju isto! To čini razliku između dobro i loše napisane knjige, i dubine i umjetničke vrijednosti.
– Što mi sad prodaješ; metafiziku!?
– Umjetnost nije ono što metafizika govori; manifestacija misterioznih ideja; ni ljepota ili Bog; nije ono što etični filozofi govore…provala nekakve energije, nisu emocije izazvane vanjskim uživancijama, a iznad svega nije –zabava i komercijalizacija! To je zajednički osjećaj neophodan za napredak općeg dobra pojedinaca kao i čovječanstva! Jednog dana će Harry Potter, Da Vincijev kod, Bridget Jones i slične gluposti biti zamijenjene novijim, aktualnijim i ušminkanijim marketinškim trikovima takvih proizvodima za široku potrošnju, i jedino što će inspirirati bit će loše holivudske adaptacije, šesterostruka specijalna DVD izdanja i slični poticaji na prekomjerno trošenje novca, kao i slični plitki, dvodimenzionalni proizvodi. Znaš li što oni u biti rade? Izazivaju u ljudima pomiješan osjećaje; samo-žaljenja ili samo -čestitanja; tj. sličan osjećaju onih koji su gledali prizore u rimskim arenama.

No, Zadatak umjetnosti je ogroman. Utjecaj prave umjetnosti, kroz znanost, duhovnost, mir i zajedništvo danas se pokušava održavati vanjskim značajkama: sudbenom vlašću, policijom, karitativnim ustanovama, inspekcijama…itd.?

A zapravo ona sama; Umjeteonstvo ublažava nasilje… (Tolstoj)

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *