Input your search keywords and press Enter.

Privatizacija

Zašto nitko od predsjedničkih kandidata ne želi vaditi privatizacijske kosture iz ormara niti poticati kažnjavanje i čišćenje smrada koji se nalazi u temeljima naše Hrvatske?! 
A to narod očekuje od budućeg predsjednika države, od budućeg premjera, od budućih svih političara? Pravednost! Očistiti stanje pokvarenosti i basnoslovnog bogaćenja. Žalosno je danas gledati i slušati kako se ljudi, ogorčeni teškim uvjetima života, siromaštvom, nepravdom koja ih često okružuje, primjerima korupcije, kriminala, bogaćenja preko noći, počeli iseljavati razočarani neefikasnošću institucijama istrage i krivičnog gonjenja. Ovo je sve došlo do apsurda! Započevši od privatizacije i pretvorba od 1990 tih., pa sve od adventskih kućica i najam javnih površina, GUP-ova, po mome mišljenju i dan danas uništava se dalje Hrvatsku, ali da se njome manipulira – bogme se manipulira! Spomeni Tita i Bleiburg, evo će ti se javiti njih pedesetak koji će spomenuti Tuđmana i pretvorbu. Spomeni Tuđmana i pretvorbu, eto javiti će ti se pedesetak njih s Titom i Bleiburgom. Na taj način oni koji su istinski ljevičari i desničari u Hrvatskoj zapravo pate jer ne mogu doći do izražaja zbog ovih koji upravo likuju zbog podjela u Hrvatskom narodu, dok za javnost imaju posve drugačiju retoriku. To je: pomirenje i suživot, cvijeće i hipiji, grljenje krava, grah i kobase za Praznik rada…itd. To je Hrvatski politički jal i ognjištarci stonesi, jer naravno bolje je gunđati i mrziti u sebi i igrati kolo na gumnu, nego otvoreno razgovarati i riješiti nesuglasice. Važno je stoga da se ima dežurnog neprijatelja koji govori istinu! Da se u pretvorbu krenulo drugačije, osmišljeno i pametno s pogledom u budućnost danas ne bismo imali ovakve probleme. Tuđman je ujedinio Hrvate, oslobodio Hrvatsku, no s druge strane se mnogo puta pokazivao gotovo despotski te dozvolio mnogima da od Hrvatske naprave rupčagu i prćiju kakva je danas. Nakon njega bi se krenulo fino početkom novog izabranog predsjednika za svoga prvoga mandata, no kasnije se otkrilo i kako nitko od njih ništa bolji predsjednik nego je to bio Tuđman. Uvijek iza nekoga stoji netko. Iza njih je uvijek stoji ‘kontrola’ USA i EU. Žalosno je stoga da Hrvatski narod nije toliko homogen kao npr. Slovenski ili Srpski, po tome pitanju udjela ima kako genetika tako i kulturno-političke i civilizacijske tekovine. Novi Hrvatski predsjednik stoga mora zauzeti jasan stav. Sjećate li se Gadafija, koji je rekao kako će za dva desetljeća Muslimani bez oružja dobiti Europu; no, okrenuti se pravim vlasnicima i tancati onak’ kak’ nam liberalno-globalistički-bankarski imperij to i određuje, tako da možemo ući u neke tzv. asocijacije, i primati migrante radi toga da nam na putovnicama piše European Union ali bez Schengena pa sve na naše špale? Spasiti Hrvatsku? Od koga? Vanjskih ili unutarnjih neprijatelja koji nikada ne spava? Kapitalističkih zvijeri? A naša čeljad? Kutle nikada nije osuđen, kao ni Sanader i mnogi drugi koji su osuđeni da čiste patate; sjećamo se Globus Grupe, privatizacije Dubrovačke banke…itd., lista je do bez dna. I tu je sadržan sav mit privatizacije.
Ali sad će te se NEUGODNO iznenaditi!
Krivi smo i mi građani koji smo u paketu za dvadeset tisuća kuna prodavali dionice i stvorili tajkune. Sjećam se tog dana, ustali smo se jako rano, otišli u hotel Albatros. Ogroman red jadnika HTP-a, držeći čvrsto svoj paket dionica u ruci, jedva je čekalo da ih proda bud’zašto, a javni bilježnik sjedi za stolom, tik do vrata sale i zadovoljno lupeta pečatom trljajući ruke stvarajući novu privatizacijsku kastu. Eto, pojavu tajkuna omogućili smo mi mali dioničari, građani ove zemlje koji vjerojatno u to vrijeme nismo imali pojma o tim papira na kojima piše da smo vlasnici malog dijela tvrtke. Bila su to ratna vremena, teško se živjelo, a privatno vlasništvo još uvijek nije bilo usađeno u ljudske umove. Ono o čemu danas se može raspravljati, bi li država napravila pametniji potez da je samu privatizaciju odgodila par godina, bar do prestanka ratnih događanja. Ne bi! Što se dogodilo s privatizacijom INE koja je krenula tek 2006. godine. Solada se imalo, ali veliki broj ljudi koji su uzeli dionice domaće naftne tvrtke riješilo ih se na brzaka po povoljnoj cijeni, a to što je kupac bio mađarski, i što i danas nažalost imaju slične aspiracije, opet ne igra neku ulogu u našim glavama!? Danas, u Gradu se zapošljavaju mladi ljudi iz Trebinja, Banja Luke , Beograda, jer se nema kamo, ali nažalost većina tih ljudi je zadojena mržnjom, dočim naša mladost su konobari, kuhari, trgovci u Irskoj!? Ali naša ingordeca za soldima prelazi granice pognute glave. Pomalo licemjerno stoga djeluju naknadna pljuvanja po dvije Vlade, i HDZ-ovoj i SDP-ovoj, zbog predaje važnih nacionalnih firmi strancima. Jer, veliku ulogu u predaji imamo svi mi. Ljudska lakomost za novcem još je jednom prosječnom građaninu bila iznad tih famoznih nacionalnih interesa.
I sad se pitamo je li Hrvatska izgubljena ili kakav ima program budući predsjednik Hrvatske…?!

Jadranka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *