Input your search keywords and press Enter.

PLENKI & BERO

Andrej Plenković osoba ohola duha koji ne služi kako se kaže: niti kralju niti princu“ – ne žuri se donositi odluke i kaže: ‘Neće mi nitko nametati ritam, ni u životu, a ni u radu Vlade…’

Na pitanje hoće li novi povjerenik biti osoba iz sustava Agrokora ili izvan njega nije želio odgovoriti, no dodao je da su osobine koje takva osoba treba imati kompetentnost, savjesnost, ili može bit osnivanje novog povjerenstva…!? Zna kako ne treba žuriti jer će i onako biti kako bude; a morati svako drugi dan otići do Bruxellesa. Pa… onda malo okolo po BiH i lobirajući za stranačke interese stranke. Od prvog dana pokazuje znakove slabe snalažljivosti i refleksija i dezorijentiranosti u ulozi koju je primio. Imam dojam njegove apsolutne podređenosti Bruxellesu i osobnim interesima. Mene to ne živcira jer mi de’facto vladu i ko’ da i nemamo…!?’ Naša poluga se nalazi u Bruxelles-u, a ono što vrijedi je u rukama Knighthead Capitala, i mi tu možemo samo zviždat Barbariću.

Očekivati od nekog našeg političara da se usprotivi volji stranaca koji nama upravljaju je previše. Sami smo krivi za naš kriminal i dozvolili jednostavno preduboko ukorijenjene, a našim i EU dobročiniteljima je itekako sve ovo odlično sjelo kako bi nas dokusurili. Iako mnogu HDZ-a sjede u zatvorima, ali eto… uvijek se nađe neka proceduralna grješka pa nikad kraja, ali koja korist kad solde nećemo nikada viđet.

Uglavnom solada nema, neđe su u offshor companijama, pa eto tako nije niđe predviđeno u Lexu da Ramljak mora vlastiti solde. I to je to! Nema smisla se uzrujavati jer i onako ne možemo ništa učinjeti – sklona sam kako je to ono: ‘neće mi nitko nametati ritam!?’ – baš zgodna formulacija.

S druge strane stoji oporbena stranka SDP i Davor Bernardić. Predstavlja dio SDP-a koji je odvojen od jugofilnih težnji i simpatija. Možda je jedan od onih koji bi trebali biti prevaga u modernizaciji SDP-a i njegovih stavova. Ne znam čovjeka (a ni njegov rad), ali mi ga je nekako žao. Milanović mu kan’da puše nevidljivo za leđima, pa ga tako i ‘šamaraju’ po uzroku “ošamareni” Milanović, i ni ne čudim se. Uđe Bero među svoje pa ide za govornicu i ne zna kome može pružiti ruku…!? Grozota! Koja su to govnarija od čeljadi? Bože sačuvaj! Pa zašto onda Bernardić, naspram svih ostalih? Može li se samo osloniti na logistiku Rajka Ostojića i Zlatka Komadine? Teško. Logistička momčad ga ipak sputava u njegovim inicijativama i para mi se kako je potpao pod njihovu njihovi vlast i interese. Ondarke, pokazalo se kako su Bandić i Bernardić bliski i kako osjećaju ono što riječima ne znaju izraziti; ali uporni i tvrdoglavi, žilavi i otporni na sve udarce, podcjenjivanja i uvrede. Jedno stoji; do dana-današnjega jest osoba čeličnih živaca koja u najdramatičnijim raspravama nikada ne povisuje ton. To nisu bili rijetki i nježni napadi, kako pokazuju kronike napada i ismijavanja, a osobito s beskrupuloznim M. Mrsićem… itd. I koji je rezultat? Bernardić je još uvijek tu; a vederemo!

Eto, želimo upoznati i karaktere ljudi, njihove planove, resurse, komunikacije, društvene slojeve, kolektivnu svijest i realne mogućnosti, možemo graditi povijest i služi li upravo za upoznavanje svega navedenog? Služeći se definicijom M. Gross, a jedno od takvih pitanja jest: „Je li povijest slučajna? Je li sve što se događalo i to gdje se nalazimo danas čista slučajnost, skupina naših odluka, hirova i slučajnosti koje su nas od stotinu pravaca dovele baš ovdje gdje smo danas? Lako je biti „general poslije bitke“, raspravljati „što bi bilo kad bi bilo“, ali postoji i mnoštvo primjerna „što bi bilo kad bi bilo“ koji su se „ostvarili kasnije.“ Mogu se pronaći komentari poput: „Da je Rimsko Carstvo opstalo, do sad bismo kolonizirali Mars.!“

Kako je bilo uzaludno boriti se protiv osipanja rimskog poretka, jednako tako je danas uzaludno boriti se protiv globalizacije. I jedno i drugo uzrokuje promjena ekonomske osnove društva na koju ne možemo utjecati.

Nemoguće je utjecati zbog osnovnog nagona i potrebe svakoga da živi bolje. Robu je interes bio postati kmet/kolon s većim pravima, bez obzira što će to uništiti Rimsko Carstvo. Isto tako danas je interes poslovati globalno jer je bolja zarada, bez obzira što će to uništiti nacionalnu državu. Interes je najjača sila u univerzumu.

Iako u suštini pragmatična, povijest nije lišena ni višeg filozofskog i moralnog smisla i naučavanja. Kao svojevrsna vrsta utjehe može nam služiti spoznaja da nismo sasvim slučajno tu gdje jesmo i da nas ovdje nisu doveli hirovi pojedinaca. Ipak smo važniji svi zajedno kao društvo, nego oni koji nas vode, jer povijest nije slučajna.

Jadranka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *